02/02/2026
OSVRT NA ODRŽAN LICENCNI TRENERSKI SEMINAR HJS
U vremenu, od 30.01.- 01.02.2026.g., održan je trenerski licencni trenerski seminar HJS 2026., uz sudjelovanje oko 170 učesnika iz cijele RH. Na samom Seminaru, nazočni su bili i članovi JK DOJO Zagreb, Dario Čepel i Tomislav Dragović.
Nakon održanog Seminara, i potrebnih konzultacija unutar JK DOJO Zagreb, ovim putem priopćavamo:
- Godišnji trenerski licencni seminar je potreban, no SVAKAKO bi bilo potrebno strukturirati NIVOE Seminara (npr., a) Za trenere/voditelje početnike, b) za trenere sa završenom Olimpijskom akademijom/višom trenerskom, c) Za trenere sa završenim KIF-om i poslijediplomskom razinom stručno-znanstvenog obrazovanjau Sportu).
- TEME Seminara, potrebno je koncipirati prema stupnju obrazovanja/znanja i iskustva trenera, što bi bilo poticajno za daljnje analize i stručno-znanstveno usavršavanje trenera, a pogotovo za kvalitetniji rad u Klubovima;
- Predložani sustav "pojaseva" HJS, uglavnom je definiran, no JAPANSKE IZRAZE/NAZIVE tehnika, potrebno je PREVESTI NA HRVATSKI JEZIK, a ne koristiti engleski. I o samom Programu za pojaseve, treba izvršiti konzultacije/organizirati posebni seminar za trenere na najvišoj stručno-znanstvenoj razini, kako bi se još kvalitetnije održavala edukacija za pojaseve, sa stanovišta dobnih kategorija, metodike, didaktike i općerazvojnih kretnih struktura za djecu i mladež, sa naglaskom na ZDRAVLJE i ODGOJ mladih
- Prednje nas dovodi do dijela održanog Seminara, temom, "Modificirana pravila judo borbe za mlađe dobne uzraste". Ovdje posebno NAPOMINJEMO, da navedena ograničenja u sportskom stvaralaštvu, grubo sputavaju samo stvaralašto u Sportu, a posljedično i kasnije VRHUNSKO SPORTSKO STVARALAŠTVO, što je postulat u natjecateljskom sportu. Abeceda, u smislu pisanja i čitanja, uči se od najranije dobi, od jednostavnih obrazaca, do najsloženijih. BEZ SPUTAVANJA. Tako bi se trebala razvijati i MOTORIČKA ZNANJA i SPOSOBNOSTI, BEZ OGRANIČENJA, u svim tehnikama judo sporta. Dogmatični pristup, uz predrasude, NIČIM ozbiljnim u iskustvenom znanju potkrijepljene, ozbiljno koče put razvoju judo sporta. Osim ograničenja primjene određenih tehnika TACHI WAZA-e, velika je šteta, što se tehnike u NE WAZA (SHIME WAZA i KANSETSU WAZA) ne uključuju u dječja pravila judo borbe. Jer npr., 10-godišnje održavanje Međunarodne judo lige "Alpen Pannonien judo cups", 1989.- 1999.g./Austrija-Mađarska-Slovačka-Slovenija-Hrvatska, uz maksimalnu primjenu shime waza i kansetsu waza, a naročito i sveobuhvatnu primjenu NAGE WAZA BEZ OGRANIČENJA, U POTPUNOSTI DEMANTIRAJU DOGMATSKI i PRISTUP S PREDRASUDAMA, koji kao veliki teret u pozitivnom razvoju, nosi DANAŠNJI JUDO SPORT. I ovdje nije bitno, da li sve te ANOMALIJE u današnjim Pravilima judo borbe, nameće netko iz Japana, SAD-a, Francuske, Njemačke, Rusije isl.. BITAN JE ZDRAV RAZUM uz ISKUSTVENO ZNANJE, a ne INTERESNI LOBI, koji je počeo djelovati uoči Olimpijskih igara u Tokyu, gdje su se Pravila borbe PRILAGOĐAVALA domaćinu tih OI (zabrana znatnog dijela KUMI KATE i hvata za donje ekstremitete, potpuno nedostatno bodovanje realizacije tehnika u tachi waza, itd.). Takav, uopće dogmatski pristup, uz predrasude i interesnu sferu utjecaja, gušio je i dalje guši razvoj judo sporta, u smislu POTPUNE SLOBODE MOTORIČKOG IZRAZA U SPORTSKOM STVAEALAŠTVU... Da i ne spominjemo, negativan, sputavajući utjecaj na razvoj dječje motorike i kreativnosti...;
- Tema: " Inkluzivnost u judo sportu", vrlo je složena, jer za rad sa inkluzivnim osobama, bez ikakvih dvojbi, trener MORA POSJEDOVATI adekvatno stručno obrazovanje (defektolog, psiholog, kineziolog, pedagog...). Isto tako, treba imati ISKUSTVENO ZNANJE u radu sa zdravim sportašima svih dobnih kategorija. Ujedno, INKLUZIVNOST NE SMIJE ZA SVE invalidne osobe-subjekte u kineziološkom procesu, BITI ISTA - TREBA BITI VEĆINOM INDIVIDUALIZIRANI PRISTUP, ali i jasno odvojivo to, da modus NATJECATELJSKOG uključivanja, bude usklađen sa bio-psiho-sociološkim statusom inkluzivne osobe. Npr., mi u RH, zadnjih par godina naglašavamo INKLUZIVNOST, ŠTO JE I SVJETSKI TREND. Inkluzivnost je duboko human, nužan proces za zdravo društvo i pomoć najslabijima... Ali, i ovdje treba postupati SELEKTIVNO. Naglasak na rad sa potrebitim inkluzivnim osobama, treba biti NA EDUKACIJI, REKREACIJI I KINEZITERAPIJI, a samo za dio inkluzivno potrebitih osoba, i primjena U SPORTSKO- NATJECATELJSKE SVRHE (slijepi/slabovidni, gluhi i osobe sa amputiranim donjim udovima). Ne govorimo npr. o tome, da se osobe sa Down sindromom ili cerebralnom paralizom, ne bi nikako mogle uključivati u NATJECANJA. Govorimo o tome, da je MODUS NATJECANJA za tu grupaciju, veoma ograničen samim zdravstvenim stanjem tih subjekata. A natjecanja su ipak krajnje STRESNE AKTIVNOSTI...
ZAKLJUČAK: Nakon svega napisanog, nadamo se da će (judo) javnost reagirati sa mišljenjima, konstruktivnim i dobronamjernim primjedbama, u cilju još boljeg razumijevanja ove opširne problematike, vezane za vođenje kinezioloških procesa.
NAPISANI TEKST, NE POKLAPA SE U SVIM DIJELOVIMA, I NUŽNO, SA MIŠLJENJEM SVIH ČLANOVA JK DOJO Zagreb.
Pripremio: Kancho
