RK Trešnjevka

godine. Istaknuti sportski djelatnik profesor Vinko Tomljanović, koji je tada bio nastavnik tjelesnog odgoja na gimnaziji Trešnjevka u Dobojskoj ulici u Zagrebu, na nagovor dr. Mirka Relca, Grge Starčevića i Ivana Arapovića djelatnika „Sportskog društva Trešnjevka“ osniva rukometni klub. Prvi predsjednik kluba bio je prof. Boris Vegar. Ekipu su sačinjavali upravo učenice gimnazije potpomognute s dvije iskusne igračice (Melita Živković i Mirjana Jaklinović) koje su zamijenile veliki rukomet malim (dvoranski je došao poslije). Prof. Tomljanović predstavio je plan i program rada koji se bazirao na radu sa mladim igračicama, i taj je program provodio slijedećih 15 godina. Važno je spomenuti da su sve igračice dolazile upravo iz škola sa područja Trešnjevke. Odabir igračica se vršio u suradnji sa nastavnicima koji su nastupali na vrlo dobro organiziranim školskim natjecanjima na nivou općine i grada.Velik broj igračica niknulo je iz škole "Kralj Tomislav" gdje je nastavnik tjelesnog odgoja bio cijenjeni i rukometnom svijetu poznat prof. Rudi Carek.

Činjenica da su u ekipi bile samo djevojčice i djevojke sa područja Trešnjevke, igračice nisu prihvaćale igračice sa drugih dijelova grada, a kamoli iz drugih mjesta. Bila je to dugo ekipa samih trešnjevčanki. Treninzi ekipe odvijali su se na vanjskom rukometnom terenu popularna „Graba“ (prvo na lešu, pa na betonu) i u sportskoj dvorani gimnazije Trešnjevka. Klub je vrlo brzo napredovao i postao prepoznatljiv po svom načinu igre, ponašanju, entuzijazmu i ljubavi prema zelenoj boji. Klub je vrlo brzo stekao ugled i bio visoko rangiran u Hrvatskoj što je okrunjeno 1961 g. ulaskom u prvu ligu bivše države i osvojenim 5.mjestom. Nakon godinu dana provedenih u prvoj ligi klub ispada (1962g.) i sve do 1965g. boravi u drugoj ligi. Od te godine RK „Trešnjevka“je stalni je član prve lige. Jedan od najsvjetlijih trenutaka kluba dogodio se 25. svibnja 1969. godine u Kumrovcu kad klub osvaja kup bivše države pobijedivši u produžecima favorizirani ORK Beograd iz Beograda sa 10:8. Utakmica je u regularnom toku završila 7:7. Pod vodstvom prof. Vinka Tomljanovića ekipa je igrala u sastavu: dr.sc. Branka Brčić (do danas stalno nazočna u radu kluba), Anarela Brdovčak, Nada Kovač, Marijana Kunst, Vesna Mandarić, Spomenka Mlinarić, Jelica Mužinić, Vilma Oreški, Ljiljana Šonjić, Antonija Tišljar Županac (dugogodišnja predsjednica Nadzornog Odbora kluba) i prof. Zora Uzelac,

Najveći uspjeh u dosadašnjoj povijesti kluba dogodio se 1982g. osvajanjem Kup IHF-a, prvi evropski kup kojeg je osvojio jedan hrvatski klub, te je tako i prvi donesen u Hrvatsku. je protiv "Egle Vilnius" (SSSR) rezultatima 30-27, 17-19. Trener je bio legendarni prof. Tičić, a za ekipu su igrale: Mirjana Car, dr.sc. Nirvana Franković (stalna članica Upravnog odbora kluba), Lidija Ganžulić (stalna članica skupštine), Snježana Jandrijević,Vesna Koren, Mirjana Ognjenović-Čipa (dugogodišnja tajnica kluba), dr.sc. Branka Brčić-Omašić, Milka Stanić, Vesna Tušek, Biserka Višnjić (stalna članica skupštine) i Ingrid Zuliani,Višnja Munjaković. RK „Trešnjevka“ je 2007. godine bila jedina hrvatska ženska ekipa u završnicama europskih natjecanja. Nastupile su u poluzavršnici EHF Challenge Cupa protiv rumunjske ekipe Univ. Jolidon Cluj Napoca. U osmini finala Challenge Cupa 2008. godine izgubile su od kluba Cercle Dijon Bourgogne. RK „Trešnjevka“ je generacijama imala prvakinje Hrvatske u pionirskim i omladinskim selekcijama. Kvalitetan rukomet se u „Trešnjevki“ igra od kolijevke pa do poodmakle dobi što su dokazale veteranke kluba koje su bile pet p**a za redom prvakinje bivše države (1979,1980,1981,1982,1983). Boje nacionalnih izabranih vrsta, bivše i sadašnje države, branile su igračice koje su ponikle u Trešnjevki i one koje su došle igrati za Trešnjevku: Marija- Seka Babić, Nada Kovač-Omerzel, Ljiljana Šonjić- Bašić, Branka Brčić, Zora Uzelac-Paladinić, Biserka Rožić- Višnjić, Mirjana Cecchini-Ognjenović, Ines Dogan, Alica Kaiserberg – Cota, Mile Karabatić, Zdenka Ištvanović, Jasna Ptujec,Renee Lepoglavac - Gajski, Elena Nemaškalo, Sonja Bašić, Marijana Gotal, Maja Majer, Ana Papak, Ana Zovko, Nina Jukopila, Janja Golubić, Dragica Džono i druge. U svojoj povijesti klub je stvorio mnoge juniorske i seniorske reprezentativke. od kojih treba izdvojiti Jasnu Ptujec, Biserku Višnjić i Mirjanu Ognjenović-Čipu, sve tri zlatne na OI 1984g. u Los Angeles-u i srebrne na OI 1980 u Moskvi. Uz ove rezultate treba spomenuti i mnoga osvojena prvenstva mlađih dobnih skupina u bivšoj državi. U novijoj povijesti najbolji ostvareni rezultat bio je u sezoni 2010/2011 osvajanjem drugog mjesta (i pobjedom nad prvoplasiranom RK Podravkom) prvenstva Hrvatske, 2008. finalistkinje Kupa Hrvatske pod vodstvom Borisa Dvoršeka. U sezoni 2013/2014 osvojeno je 3. mjesto PH, a 2016/2017 osvojeno je 2. mjesto u Hrvatskom Kupu pod vodstvom Mirana Ognjenovića. Uz već spomenute profesore Vinka Tomljanovića, prof. Vilima Tičića i Borisa Dvoršeka, neizbrisiv trag ostavili su kao treneri mnoga velika imena hrvatskog rukometa: Žarko Jaklinović, mr.sc. prof. Krešo Pavlin, Ante
Gips Kostelić, mr.sc. Zdravko Malić (sadašnji sportski direktor kluba). Značajni doprinos uspjehu kluba, doprinijeli su i treneri: dr.sc. Slavko Bambir, prof. Nenad Zvonarek, prof.Antun Smiljanić, Branimir Mitrović, Ilija Puljević, Nenad Šoštarić, , Igor Panadić, dr.sc. Branka Brčić, Ivo Kandija, Zvonko Ivanušić, Miško Vuletić, dr.sc.Dinko Vuleta, prof.Nedjeljko Lalić, prof.Nino Marković, dr.sc.Igor Gruić, prof.Nikola Škorić, Zlatko Štimac, Jakša Boglić, i sadašnji trener Miran Ognjenović. Klub je oduvijek posvećivao posebnu pažnju odgoju mladih naraštaja u sportskom duhu,koje vodi stručni tim trenera, te kroz rukometnu školu za djevojčice već godinama stvara buduće prvoligašice. U klubu se oduvijek vodila posebna briga o obrazovanju igračica. Škola i fakultet su uvijek bili na prvom mjestu, pa su tako mnoge igračice završile fakultete i visoke škole. Prolazeći kroz poteškoće, koje su bile uglavnom materijalno-financijske naravi, klub je zadržao svoj ugled, status visoko kvalitetnog rukometnog kluba, i što je danas nepojmljivo, 60 godina nije mijenjao ime ni boju kluba. HIMALAJA-TRES! izvor: seminarski rad - Miran Ognjenović ; KIFST