09/06/2023
Dragi pratitelji, vaša najdraža stranica na fejsbuku vraća se u život. Pred vama je tekst o epskom putovanju nogometnih boema kroz ligu duži od Odiseje, dosadniji od Ilijade. I da, iako bi mogli
krenuti in medias res, to nije stil uredničkog tandema. Volimo sve nepotrebno dugo i naširoko pa zato krećemo retroperspektivno…
Prvo pjevanje: Srdžba Filozofa
Prije prve utakmice s PMF-om, izbornik Havliček borio se s klasičnim problemima koji idu uz pripremu utakmice – formacija, motivacija igrača, ozljede, imaju li svi kopačke i kostobrane i moraju li baš svi dresovi biti jednake boje. Ubrzo se pokazalo da su njegovi problemi i puno veći pošto se na utakmici pojavilo 13 igrača, od čega 3 golmana. Naš vanjski suradnik s agronomije, pritajeni boem, Tomica, inače strah i trepet za protivničke vratare, utakmicu je odigrao na poziciji stopera i utakmica je iznjedrila neočekivanog junaka. Tomislav Habazin, nakon utakmice preimenovan u Haaland iz Marije Bistrice, zabio je dva gola i riješio Peru muka na klupi. Osveta PMF-u za ispadanje u futsalu je servirana. Primismo ga iz penala, jebali ih penali više.
Pjevanje drugo: Samovolja izbornika
Haalandovo bjesnilo nastavilo se i u drugom kolu protiv Zdravstvenog veleučilišta. S nova dva kola istaknuo je kandidaturu za prvog strijelca natjecanja i uveo utakmicu u mirne vode. Toliko mirne da je svoju šansu za ulazak vidio i izbornik Havliček. Ničim izazvan, skinuo je svoj izbornički sako i ušao u igru da pretoči u djelo sve svoje zamisli kojima je maltretirao igrače na terenu. Rezultat? Sredina terena postaje propusnija od starki na kiši, protivnik diže postotak posjeda lopte, a Pero neumorno
šalje dijagonale u prazno. Ko zna kako bi sve završilo da Darijo nije zabio treći pogodak, inače prema statistici i mjerenjima, lopta je u mrežu ušla najmanjom zabilježenom brzinom u povijesti, 0,3 km/h.
Pravi projektil! E da, zabio je i Tomica.
Pjevanje treće: Desetorica hrabrih
S dvije pobjede u prva dva kola mogli smo si priuštiti ležerniji pristup u zadnjoj utakmici grupnog natjecanja. I bome jesmo, toliko ležerno da se na utakmici ukazalo samo 10 igrača. Iako smo inzistirali da igramo i bez Pere, organizator nije imao sluha pa smo ipak započeli utakmicu s desetoricom u polju. Na klupu je zasjeo vanjski suradnik s fakulteta političkih znanosti, strastveni ljubitelj nogometa, opskurnih kvizaških informacija, kuglanja i badelovog pelinkovca – neumorni statističar Dado. Pružio je administrativno-logističku podršku i uz iscrpnu analizu protivnika uspio pronaći način da nadoknadi manjak igrača na terenu i da pronađe Peri odgovarajuću poziciju pa da na pragu četvrtog desetljeća
pokaže svoj puni potencijal. Pogledate li zapisnik utakmice vidjet ćete dvostrukog asistenta Vekija i dvostrukog strijelca Havličeka. Idealan spoj mladosti i star…iskustva.
Četvrto pjevanje: Dodir Fortune
Prva runda na ispadanje statistički i povijesno gledano obično znači ispadanje naše momčadi iz natjecanja. Kako bi pobjegli od statistike i crnih misli naši su momci tjedan dana proveli u perjanici
crnogorskog turizma gdje su radili na povećanju trkačkog i alkoholnog kapaciteta u suradnji s budvanskim noćnim klubovima. Na dan utakmice izbornik nije mogao računati na usluge inače uvijek pouzdane „jedinice“ Ivana Forka pa je među vratnice postavljen Tihi, koji je time izašao iz desetgodišnje velikonogometne penzije. Zahvaljujući stoperskom paru Nesta-Maldini, ovaj, Gunda-Noel, Tihi nije imao prilike pokazati zbog čega je odavno umirovljen. Ravnopravna utakmica dovukla se
do penala gdje nas je preko Tihijeve rukavice pomilovala božica sreće i vratila nam sva nesretna dosadašnja iskustva. Zadnji penal u seriji hladnokrvno je zabio vladar sredine terena, kapetan Đelo.
Najzadovoljniji našim prolaskom bio je ugostiteljski objekt uz teren jer je nakon utakmice ispražnjeno 62 posto frižidera i u kasu se slio velik broj euronovčanica. U deliriju nastalom nakon treće runde
napitka od hmelja ponovo je prepričan svaki Marijev dribling, svaki požrtvovni Jurajev start, Davorova dijagonala, i svako Noelovo i Gundino rješavanje sra** ispred našeg šesnaesterca.
Pjevanje peto: Haalandova loža
Polufinalni susret na raspredu je bio samo 2 dana nakon velike borbe protiv Ekonomije, a s obzirom da je protivnik imao više od 2 tjedna odmora, javnost se s pravom zapitala kome smeta jaki filozofski? Svojim dolaskom počastio nas je i vratar Forko pa je utakmica započela s kašnjenjem od samo 8 minuta. Teške noge i kvalitetniji protivnik doveli su do poraza. U drugom poluvremenu, ravno iz autobusa s terenske nastave, u igru je ušao mladi lav Ivano. Geografskom terminologijom na terenu je djelovao posve dezorjentirano te se njegove kretnje ne mogu opisati dosad poznatim smjerovima. Pokrivao je poziciju od špice do desnog bočnog unutar samo nekoliko minuta pa možemo reći daje
igrao ivaMo itamo. ( autor šale nek se javi u komentaru i javno ispriča svima koji su ovo pročitali). Osim igre, zabrinula nas je i ozljeda lože Tomislava Haalnda koji se očito previše opustio u slavlju te je zanemario strogu rutinu istezanja i grickanja mrkve.
Pjevanje šesto: Korak do vječnosti
U borbi za odličje dočekala nas je odlična ekipa TVZ-a. Vratili smo se provjerenoj formaciji 4-2-3-1 i igrali zaista odlično, na trenutke i gledljivo. Lijep Vekijev pokušaj s ruba 16erca i Gundinu bombu s parkinga obranio je golman „zlatnih“. Maestralnu utakmicu ponovo je igrao kapetan Đelo koji se, spomenimo usput, okrenuo turističkoj djelatnosti dok završava studentske zavrzlame. Svoju je odluku
demonstrirao i na terenu. Besplatnim vođenim turama sredinom terena počastio je veznjake TZV-a i usput dirigirao našom igrom. Apsolutna kontrola i mirnoća u Pirlovom stilu i tu i tamo koja dijagonala u nepoznato da se ispoštuju izbornikove ideje. Davor je i u ovoj utakmici na boku bio neprolazan pa je u prvoj situaciji u kojoj ga je prošao, krilni napadač TVZ-a s loptom začuđeno produžio u gol aut do savskog nasipa. Od naših prilika treba izdvojiti šut neumornog Darija, koji je u pauzi od 118 sprinteva
u oba smjera opalio volejčinu s 30.ak metara koju je s naslovnih stranica bezobrazno uklonio već spomenuti vratar TVZ-a. Nakon te obrane izborili smo još jedan korner, a Đelo je u stilu Mikija
Rapaića prokomentirao kako bi radije da je bio gol aut nego da mora skroz na drugu stranu izvest korner. Utakmica je završena bez pogodaka pa je pobjednik odlučen nakon penala. Fortuna nas je
ovaj put odjebala pa smo na kraju završili kao četvrtoplasirani. Poraz nam nije ubio raspoloženje pa se druženje nastavilo i nakon utakmice. Primjetili smo da Pero teško hoda pa smo se zabrinuli da je riječ o novoj ozljedi, no ispostavilo se da mu je u džepu ostao veznjak TVZ-a pa smo momka nakon putnog piva pustili da se pridruži svojoj ekipi u slavlju. Naše se slavlje nastavilo do jutarnjih sati pa smo na neki način bili zadovoljni četvrtim mjestom jer ne želimo ni zamišljati kakva bi, po organizam pogubna proslava, bila da smo se okitili broncom.
