04/06/2026
Kada je umro Deki Milojević molio sam grafičkog dizajnera portala na kojem sam tada radio da mi napravi posthumni vizual s legendama koje su nas napustile prerano.
Jer on je apsolutno zaslužio sijediti za istim stolom s Krešom, Mirzom i Draženom, ne samo zbog svega šta je mogao na terenu, a mogao je puno, već i zbog svoje zarazne osobnosti.
Nadao sam se da neću morati brzo raditi novi vizual, ali nažalost Edin je mislio drukčije…
Iako nikada nisi dosegnuo igračke visine “svojih” Dražena i Mirze na terenu, van terena si ostavio neizbrisiv trag kada je košarka u pitanju, i inspirirao sve nas koji nismo uspjeli da ipak ganjamo svoj dječački san.
Ne znam jesi li bio svjestan svog legacya ili ne, ali ako nešto znam je da si ti sve svoje dječačke snove odavno ispunio i nadmašio, a generaciji iza sebe ostavio nadu da je sve moguće u ovom poslu.
Ima nešto da najveće legende u košarci nažalost odlaze prerano, a kada pričamo o istima, ti si definitivno jedan od njih.
Danas sam se probudio i gledao prvu utakmicu NBA Finala i razmišljao samo o tebi, osobi koju sam slušao barem četiri sata na tjednoj bazi kroz podcaste, više nego svoje najbliže.
Hvala ti šta si me inspirirao za ovaj posao i kako bi riječi tvoje najdraže pjesme rekle - “pamtimo samo sretne dane”…
🏀🙏😔
