22/03/2026
☝️
Broj 1 greška dječjih trenera
E ovo mi je rak rana.
Ispada da kad uprava kluba ne zna što će s nekom osobom:
„Ma aj ti trenirati djecu.“
Djeca su svetinja i naše najveće blago. Treba znati raditi s njima.
Kada vidim da trener degradira djecu na osobnoj razini:
„Ti si glup, kako si to pogriješio“
„Tikvane jedan, kako si to dodao“
„Ajde majmune, kako si to falio gol“
Što se mene tiče, to je crveni karton.
Takav čovjek nema što raditi s djecom. U bilo kojoj sferi.
Odmah da vam kažem razliku:
Ako kažete nekome:
„Ti si glup!“
ili
„Ovo je glupo što si učinio“
to nije isto. Ogromna je razlika.
Prvo obilježava osobu.
Drugo obilježava djelo.
Ne smije se, ni pod razno, djeci govoriti ovo prvo. Zašto?
Jer udara na njihovo dostojanstvo.
Dijete ima pravo pogriješiti.
Dijete ima pravo učiniti nešto glupo i nepromišljeno.
Pa čak i nešto ružno.
Ali trener ne smije prozivati dijete kao osobu, nego djelo.
Jer vam se to ureže.
I ovo vam govorim iz osobnog iskustva.
Godinama mi je trebalo da „reprogramiram“ uvjerenje
da ja zapravo nisam glup, kao što mi je trener govorio.
Trener ima pravo prozivati djela. Naravno, na taktičan način.
I to mu roditelji ne smiju oduzimati.
To mi je glavna greška koju vidim.
Iskreno, oduzeo bih licencu takvim trenerima.
Vikanje od trenera dopuštam jedino ako postoji problem u ponašanju.
Na primjer, dijete opsuje sucu ili protivniku.
U tom trenutku sve staje i oštrim glasom se jasno daje do znanja
da se takvo ponašanje neće tolerirati.
Takve stvari treba srezati u korijenu.
Ali vikati i kritizirati dijete na osobnoj razini
zato što je napravilo tehničko ili taktičko pogrešku
to mi je van svake pameti.
Zamislite da učiteljica na testu vrijeđa dijete jer je pogriješilo zadatak.
Bila bi na svim vijestima.
Zašto to dopuštamo u sportu?
Često dobijem pitanje od roditelja:
Što napraviti kada je dijete kod takvog trenera?
Moj odgovor je: promijeniti sredinu.
Znam, lako za reći, teško za napraviti.
Ali dugoročno, to je najbolja odluka.
„Ali tamo su mu prijatelji i ne želi otići.“
Na to uvijek kažem:
Rijetko tko zadrži prijatelje koje je upoznao sa 6 godina. To je činjenica.
Ako već ne želi otići, ponudite mu da samo proba negdje drugdje par mjeseci.
Uvijek se može vratiti.
Ali vjerujte mi, ako pronađete boljeg trenera, teško da će se htjeti vratiti.
Jer jednom kad dijete osjeti podršku, poštovanje i zdrav odnos…
ne vraća se tamo gdje ga se ruši.
Što bi ti napravio da tvoje dijete sluša ovakve riječi na treningu?
