13/05/2014
Susret u organizaciji ASk Slavonija
Evo par rečenica i viđenje susreta iz kuta AT Ghost Raidersa .
Ovo nam je bio jedan od većih susreta na kojim smo sudjelovali do sada, samo jedan naš član je bio na prethodnom Murphyu dok ostatak ekipe po prvi p**a je na takom velikom fajtu od trajanju dva dana. Do sada samo čuli samo priče i hvaljenje susreta, ali smo to sada htjeli iskusiti i doživjeti.
Došli smo dan ranije, da osjetimo dašak atmosfere prije susreta i da se ujutro rano ne moramo rano ustajati da bi došli na susret. Raspremili smo se, malo razgledali prirodu oko nas i otišli na večeru, kako su i drugi naveli totalno iznenađenje, sarma. Pohvala kuharima i kuharicama na jako ukusnoj večeri . Poslije večere otišli smo spavati da se odmorimo za ono zbog čega smo došli.
Budimo se i dočekuje nas tmurno i hladno jutro, odlazimo se prijaviti i kronirati replike. Spremamo se i čekamo uvodni briefing. U međuvremenu dan se proljepšava i svima mami osmijehe na lice. Nakon briefinga i raspoređivanja strana odlazimo na parking i čekamo polazak u bazu. Mala pomutnja di se i kako se ide, malo informacija dolazi na početku. Dočekuje nas traktor sa dvije prikolice gdje max stane 20-ak ljudi sa stvarima, neki odlaze autima za traktorom do baze, a ostatak ljudi odluči da nećemo čekati sljedeću turu već da krećemo pješke u bazu. Na kraju se ispostavilo da smo morali hodati oko 4,5 km do baze. Stižemo u bazu ne veliko zadovoljstvo i olakšanje sviju nas, dok smo hodali do baze dogovorili smo se sa ATSD Krpeljima da se ujedinimo i da činimo jedan tim. Smještamo svoj kamp i zapovjednici odlaze na briefing gdje dobivaju koordinate i daljnje zapovijedi. Zadatak nam je bio sa Risovima pronaći selo i uspostaviti kontakt, te s njima čuvati selo. Nakon ponovnog hodanja od nekih 30-ak min možda i dulje penjemo smo po najstrmijem dijelu vrha Volujak, nakon kratkog odmora tražimo put kojim ćemo se spustiti u selo. Nakon probijanja po vrhu dolazimo do iznad sela sa njegove prednje strane. Raspoređujemo snage i zaokružujemo selo, dok Risovi rade obuhvat na drugu stranu, te oprezno prilazimo selu. Prilikom ulaska u selo nailazimo na groblje i iskopanu raku, malo nam je čudno, ali nastavljamo dalje. Ulazimo u selo oko 14:30, postavljamo obranu , uspostavljamo pozitivan kontakt sa poglavarem sela , koji nas moli za čuvanje sela i u znak dobre volje daje nam novac za to. Nismo ni svijesni bili da nas od tog trenutka počinju pratiti problemi, ne možemo uspostaviti kontakt sa bazom da ih izvijestimo o zadatku, donosimo odluku da se Risovi vrate u bazu sa podacima o selu i da nam pošalju daljnje zapovijedi. Pokušavali smo u nekoliko navrata stupiti u kontakt sa bazom, preko drugih timova, ali bezuspješno. Dogovor je pao da napravimo komunikacijski lanac na terenu. Naš vezista je otišao zauzeti položaj sa kojega će imati kontakt s nama, ali uskoro i njega više ne čujemo. Drugi vezista odlazi negdje na pola p**a da probamo napraviti mostroban u komunikaciji. Uspostavlja se slaba komunikacija, ali bolje išta nego ništa. Seljani postaju mrzovoljni našom prisutnošću, nešto stalno se dogovaraju, sumnjivi tipovi se počeli pojavljivati, ali uspostavljamo nekakav red u selu. Kako smo primirili situaciju u selu dolazimo do prvoga kontakta gdje je naš jedan bio pogođen, ali smo opasnost neutralizirali, na kraju se ispostavilo da je jedan od naših i to od Risova. Nakon toga dvoje seljana napušta selo u nepoznatom smijeru , dvojica naših su ih krenuli slijediti u nadi da će nam otkriti di je rudnik. Ubrzo gubimo svaku komunikaciju sa ljudima koji nisu u bazi, prvo su nam poginula dvojica koja su pratila seljane, a zatim i prvi vezista . U međuvremenu nakon nekih 2 h su nam se priključili i Risovi, veliki osmijeh na našim licima, koji je prerastao u kiseli osmijeh, kako doznajemo nisu se uspjeli probiti do baze pa su napravili veliki krug i vratili se natrag u selo. Kratko su se odmorili i krenuli su u ponovni proboj . Ostavši sa grupicom ljudi, odlučili smo se povući prema bazi i napustiti selo, jer je već padala noć, a lagano samo ostajali bez vode i hrane te streljiva tako da noć ne bi mogli izdržati prilikom većega napada. Stigavši na položaj drugoga veziste nekako uspostavljamo komunikaciju sa bazom i rečeno nam je da se vratimo u selo. Vračamo se u selo i nailazimo na nezadovoljne seljane jer smo ih napustili i nismo ih štitili. Ubrzo primamo informaciju da je rudnik pod našim kontrolom i da trebaju radnike da kopaju u rudniku. Seljani se bune da neće raditi, prilikom toga likvidiramo dva seljaka za primjer drugima i odmah se stanje smiruje, te radnike odvodimo u rudnik. Opet hodanje i penjanje po brdima, ali to je tako mora se dalje. Na veliko zadovoljstvo napokon dolazimo do rudnika i srećemo dvojicu naših iz Ask Feniksa koji su držali rudnik oko 2 h prije našega dolaska. U rudnik smo stigli oko 18 h . Postavili smo obranu i počeli sa iskapanjem dijamanta. Nakon nekoga vremena samo došli u pravi kontakt. Vodile su se žestoke borbe, gdje nas je neprijatelj uspio potisnuti i oslabiti. Ostajemo na četiri čovjeka , a svaki je imao po spremnik uz sebe. Brojčano nadjačani u ljudstvu i municiji, držimo položaje i održavamo konstatan kontakt sa protivnikom. U silnom puškaranju ginu nam još trojica. Dok smo mi bili mamac naš četvrti član im je pokušao doći sa boka i probao ih što više izbaciti iz stroja , u međuvremenu nam je stiglo pojačanje dečki iz Slovenije su mu pomogli i oslobodili rudnik. Na kraju je i naš zadnji član pogođen i sa ostatkom ekipe se vračamo u bazu, uglavnom smo ispunili zadatak, da protivniku ne dopustimo zauzimanje rudnika i rudarenje. Napuštamo rudnik oko 19:40 i krećemo prema bazi, koje je postala prava pustolovina, malo smo lutali, ali smo na kraju našli put iz šume te izašli na proplanak koji nas vodi u bazi prije samoga mraka koji nam je i bio cilj. Predali smo dijamante generalu koji je bio oduševljen postignutim rezultatima i dao nam odmor koliko god nam treba i da postavimo kasnije stražu da čuvamo bazu.
Nedjeljno jutro smo dočekali na straži, oko 4:30 smo probudili ostatak tima koji nije bio na straži. Čekao se jutarnji briefing i daljnja zaduženja. Dobili smo zadatak da do daljnjega čuvamo stražu te da kasnije sa BIG1 otpratimo generala u selo na sastanak sa starješinom sela. Negdje oko 7:40 , došlo je do kontakta u bazi, neprijateljski diverzant nam se uspio približiti na nekih 5 do 10 m od generala . Uspio je snimiti raketni sustav i generala, ali na našu veliku sreću , a njegovu žalost uspio je pogoditi moderatora tako da smo ga lako riješili. Prije toga smo dobili koordinate od protivniče baze i u 8:30 ispaljujemo naše raketne prema protivničkoj bazi, gdje protivnička baza biva uništena. U bazi ostavljamo tri čovjeka da brane bazu sa ostalim timovima koji su dobili zaduženja za branjenje baze. Nakon toga predvodimo kolonu koja sa generalom kreće u selo. Ovaj p**a smo birali blaži uspon i puno brže i lakše stižemo u selo. Osiguravamo selo i čekamo ulazak generala u selo. Postavljamo obranu i čekamo starješinu da se vrati iz rudnika. Kako vrijeme prolazi shvaćamo da se starješina neće pojaviti i da bi ovo mogla biti zamka. Uskoro su se naše crne misli i ostvarile, sa zadnje strane sela se pojavila velika neprijateljska ophodnja oko 20 ljudi. Vodile su se žestoke borbe za svaki pedalj, na kraju je presudilo što su oni imali više medika, dok su naše snage raspolagale sa jednim. Selo su zauzeli, ali na kraju ih je dočekao bombaš sa eksplozivom koji je raznio i pobio ih desetak . Taj izraz lica neću nikada zaboraviti , zbunjenost , nevjericu i šok . Za nas je to bio kraj susreta, uputili smo se u bazu i tamo se spakirali i krenuli na zasluženi čobi koji je bio odličan.
Za kraj jako dobar fajt, hvala svima pogotovo South American League i našem generalu Gargi koji je bio jedan od boljih zapovjednika za kojega smo igrali. Jedva čekamo iduću godinu , a do tada vidmo se na nekim drugim fajtovima .
