01/06/2026
Kad Golica zagolica : planinarski izlet HPD - a Sisak
A zagolicala je poprilično u udarno vrijeme cvatnje narcisa pa bus od 49 mjesta se začas napunio planinarima iz Siska i sa nekoliko iz Kutine i petrinjskog društva.
Polazak u subotu 30. 5. 2026 već u 5 sati iz Siska da se izbjegne očekivana gužva u mjestu Planina pod Golico zbog praznika narcisa i spriječi “skidanje” s busa već u Jesenicama.
Vožnja ugodna i komotna, poslan još veći bus, od 57 mjesta, pa ima i slobodnog prostora, jedna planinarka ulazi u Buzinu, kava i ostale potrebe na odmorištu prije Ljubljane, uskoro, srećom, Jesenice prolazimo glatko, ali nakon vijugave ceste u brdo, ne i Planinu pod Golico. Negdje na početku mjesta prva kontrolna točka, zaustavljeni smo i obaviješteni da možemo busom do centra mjesta, tamo izlazimo, a bus natrag prema Jesenicama. Uobičajeni parking blizu početka staze je više od 1 km.
Lupamo asfaltom već sa cca 900 mnv, treba doći do 1835, ma neće to dan pokvariti raspoloženoj ekipi po lijepom danu, nešto se bjelasa na planini, tamo gore, zelenoj, travnatoj.
Odmah blizu početka staze prekrasan i ovaj put slap Bašar, ali uspon strm, poneke je malo iznenadio, pa kondicije fali, bržu grupu naša draga Tanja, koja je odradila velik posao i u pripremi izleta, vodi strmom “Zimskom poti” koju smo zapamtili one godine kad je zbog šumskih radova ova druga staza bila zatvorena.
Drugi dio ekipe laganijim tempom kroz sjenovitu šumu, prvi Vidikovac je šteta propustiti pa padne i poneka fotka, do Koče na Golici bez gubitaka.
Kočina terasa uobičajena prepuna, lijepo se povaljati i po travi.
Narcisi naokolo kako i priliči.
Pauza za iće i piće i ostalo, zmijolika kolona serpentinastom stazom prema strmom vrhu, treba još 300 m visinske razlike svladati. Jedna manja grupa prema sedlu Suha horizontalno.
Neki hrabriji pa i naša Lidija skoro pravocrtno prema vrhu gore. Svaka čast!
Narcisi svuda okolo, ma nećemo nikad stići, kako propustiti slikanje među njima!
A s vrha vidici izuzetni kao i uvijek, dolina Drave kao na dlanu, da se sjurimo niz nju, da li bi prije stigli natrag, Triglav je tu preko p**a pod snijegom, da nam je zip line da preletimo bar do pola njegove visine. Koča dolje duboko ispod nas, a još dublje Planina pod Golico. Zar smo otud dohodali?!
A iza nje još “pol Slovenije” se vidi!
Duža pauza na vrhu i pokret prema sedlu Suha u smjeru Stola i nekoliko vidljivih planina iza.
I narcisi, narcisi, narcisi!
Nikad nećemo stići!
Nekoliko padina potpuno prekriveno s bezbroj rascvjetanih narcisa, ma ne možeš istjerati planinarke iz njih.
Dogovoreno okupljanje na sedlu Suha, zajednički silazak prema polazištu, malo makadamom pa kroz lijepu šumu pored Savskih rudnika, “hudi bik” sa svojim kravama ovaj put nas nije dočekao, valjda su bili negdje na ispaši, ali jest dugački makadam i onaj asfalt s početka priče.
Gužva se u mjestu malo raščistila pa se autobus vratio na vrijeme po dogovoru, uobičajeni bar ne radi, kasnije smo saznali da jedan pansion u seoskom turizmu nudi piće, da li bi imao mjesta za ovoliko planinara odjednom, to je već pitanje, a trebalo bi opet malo i u brdo, pa je rješenje bilo prvo veće odmorište nakon Jesenica na auto cesti.
Polazak po planu nešto prije 18 h, umorni, ali po reakcijama poprilično zadovoljni stigli u Sisak oko 21.30 h, prepuni dojmova, ali i prekrasnih fotki kojima su preplavili kreiranu grupu za taj izlet.
Golica, 30. 5. 2026.
Organizator izleta (uz veliku pomoć Tanje Drešar):
Mile Marinković
