08/02/2024
Šesta godina pođe otkad mi ljudi dadoše povjerenje da čistim i popravljam njihove zgrade, kuće, pročelja, krovove, mostove, utvrde, postrojenja. Prošao sam s vama doba mira, doba bolesti, dvaju potresa, mnogo previranja. Vaši domovi i radna mjesta u koje ste me primili ispričali su mnogo priča, sretnih i nesretnih, laganih kao pero na vjetru, teških kao uteg u moru. Riječi su siromašne i one nikad neće moći u potpunosti dočarati što zapravo znači kad kažem hvala. Hvala dragi prijatelji jer velikim dijelom zbog vas sve ove godine živim dostojanstveno. Iskustvo života koje sam dobio surađujući sa vama neprocjenjivo je, živimo jedni kroz druge i nikad vas neću zaboraviti 🙏🏼
Želim da znate da, osim što ste mi donijeli puno dobra kroz poslovnu suradnju, omogućili ste posredno suh i topao dom mnogima koji si to inače ne bi mogli priuštiti, ne samo u vrijeme potresa, nego i prije, i kasnije, sve do danas. I to nikada neće prestati. Volonterski rad kroz sve ove godine neizrecivo mi je vrjedniji od novca, vi ste mi omogućili da zajedno sa mnogim kolegicama i kolegama velikog srca popravim hrpetinu krovova, poskidam hrpetinu dimnjaka, što privatno, što kroz djelovanje u Gorskoj, evo četrnaesta godina će u organizaciji koja stoji kao kruna od najfinijih dijamanata u mojoj biografiji, a s najvećom radošću se sjećam koliko sam molio policiju da me pusti preko "granice" da se pridružim i dam vrlo skroman doprinos jednom od najvrednijih neformalnih humanitarnih pokreta na ovim prostorima, Krovnjačama, koji su svojim radom i srcem popravljali Zagreb kada mu je to bilo najpotrebnije, a onda pomogli Sisak, Petrinju, Glinu, Hrv. Kostajnicu, Dvor, Baniju, Banovinu, kako tko hoće, meni je svejedno, bila mi je čast biti dio vas.
Naravno, život je život i nebrojeno sam p**a padao, griješio, doživio i preživio svašta, a najteže mi nije sjedao npr. pad s krova ili kada me bager izuo iz cipela i kada sam vidio smrt pred vlastitim očima nego kada su po meni bacali kamenje vrlo bliski ljudi, oni koje sam smatrao prijateljima. Kada bi me jedni prozivali s najpokvarenijim namjerama, a drugi krali ideje koje sam nesebično dijelio predstavljajući ih kao svoje ili kad bi moj trud, glas, riječ bacili u smeće kao bezvrijedan. No svatko od nas nosi križ takvih, nažalost i mnogo gorih situacija, to te, ili ubije, ili nauči da postaneš borac, a odlika borca nije nepobjedivost nego tvrdoglavost, a toga u mojoj kući ima najviše. Dostojanstvo, budnost, mir, oprost.
Idemo dalje, raditi se mora, stariji, iskusniji i kao vino, bolji. U utrci za novcem ne zaboravimo što nas je sazdalo i što čini da opstajemo, ne zaboravimo ljudskost. U vrijeme blještavih reklama i šarenih obećanja sa svih strana, pokušajmo ispuniti što kažemo stojeći iza svoje riječi i ne zaboravimo koliko je bitno pokazati srce. Platimo svoje račune i dajmo državi njezino, ne sakrivajmo se od Lijepe Naše u raskoši koju smo otuđili od iste nečasnim postupcima, ne budimo glasni u isticanju domoljublja, radije svojim djelima pokažimo koliko i što volimo. I zapamtimo, onaj koji hoće da bude najveći među nama, neka bude najmanji, onaj koji hoće da se uzdigne, neka se prvo ponizi, ali to je možda već neka teža i neshvatljiva matematika.. hvala vam i neka vam je dom topao, ispunjen ljubavlju i radošću.
