14/08/2026
VETERANSKO "TREĆE POLUVRIJEME" KOD ĐUKE
Budući da mi je tata bio aktivan član Nehajeve veteranske družine, znao me osamdesetih godina povesti na njihove utakmice u gostima. Povratak autobusom s jedne od tih utakmica, a mislim da se radilo o Crikvenici, posebno mi je ostao u sjećanju. Pretpostavljam da se pobijedilo jer je atmosfera bila vesela, a povratak u Senj protekao je uz pjesmu. Iz tog autobusa, kao i s ostalih putovanja, u sjećanje su mi se usjekle tri pjesme koje i danas osobno rado zapjevam i koje me uvijek sjete na dane provedene uz tatu i veterane.
Nedavno je u jednom senjskom kafiću, nakon što je glazba utihnula, okupljeno društvo nastavilo tiho pjevati, a ja sam s guštom započeo upravo te tri pjesme. Zanimljivo je da su sve tri izvodili nekad vrlo poznati Dubrovački trubaduri: Marijana (...slatka mala Marijana, tebe ću čekat ja, dok ne svane dan...), Noćna muzika (...usred tišine grada i usnule ljepote tiha se čuje gitara, La musica di notte...) i Dok palme njišu grane (...i cijela varoš spi, behari dok mirišu...). Predivne pjesme za sva vremena koje su bile neizostavan dio senjskih nogometaša.
Obično se po povratku s gostovanja nije odlazilo kućama, već bi se veteransko druženje kroz „treće poluvrijeme” nastavilo u tada poznatom senjskom restoranu „Dada”. Ta kultna destinacija bila je u vlasništvu legendarnog Jure Tomljanovića – Đuke, također bivšeg igrača i veterana NK Nehaj.
Upravo ove fotografije od 10. studenoga 1979. godine s jednog od prvih veteranskih druženja kod Đuke, na kojem sigurno nisu izostale ni spomenute pjesme, probudit će nostalgiju za nekim starim vremenima i ljudima koji su bili nezaboravan dio senjske nogometne povijesti.
💚🤍Pod Nehajem za Nehaj-Senj❤️🖤
