Fitka

Fitka Fitka - fitness i prehrana sa srcem
Zajedno osvještavamo i mijenjamo tvoje obrasce i navike. Individualan i grupni rad. [email protected]

Pridruži nam se na petotjednom ljetnom ciklusu vježbanja u ANGELS Body & Emotions Ponedjeljkom i srijedom u 17:30 hMobil...
12/06/2026

Pridruži nam se na petotjednom ljetnom ciklusu vježbanja u ANGELS Body & Emotions

Ponedjeljkom i srijedom u 17:30 h

Mobilnost i snaga i odlična ekipa!

Startamo 22.06.
Prijave porukom, komentarom, mailom na [email protected]

Prvo i prvo, ova fotka s magarcem nema nikakve veze s tekstom, samo skupljam hrabrost da snimam videe na kojima govorim,...
14/05/2026

Prvo i prvo, ova fotka s magarcem nema nikakve veze s tekstom, samo skupljam hrabrost da snimam videe na kojima govorim, a do tada - mago i ja.

Dakle...puno sam kroz godine pisala kako ne volim sve ili ništa. Pogotovo kad se radi o prehrani i vježbanju. Možda nije toliko da ne volim već ne vjerujem u tu metodu. Postoje li ljudi koji su preko noći preokrenuli život naglavačke, postali zagriženi vježbaoci i vježbalice, priprematelji zdravih obroka i nisu se više nikad okrenuli starim navikama? Postoje. No ipak vjerujem za većinu nas vrijedi ona da ne možemo okrenuti novu stranicu bez da dobro pogledamo ovu na kojoj se trenutno nalazimo. I da ako se preselimo na drugi kraj planeta - idemo sa sobom.
Učenje novih navika korak po korak je baš to - učenje. I ako se bilo kad u životu opet nađem na nekom koraku tog ili sličnog p**a - znam da imam vještine kako si pomoći. I zato me tako veseli čuti od svojih klijentica onaj 'idemo dalje' umjesto 'morala bi opet krenuti'. Jer ni jedna naučena i stečena navika nije grand finale.
Ne zato što mislim da se uvijek moramo usavršavati već - kroz godine se mijenjamo. Različiti prioriteti u različitim fazama života. Nikad to ne prestaje. Učenje, znatiželja. Nismo projekt koji ima deadline. A baš to nije poziv za 'budem od sutra' već poziv da shvatimo koliko su malene odluke u svakodnevici važne. A ne baš ona jedna ultimativna nakon koje preokrećemo život, a ta nekako uvijek baš ide od sutra ili od ponedjeljka.

Male stvari. I magarci.

Sjećam se da su mi nekad žene na treningu znale reći 'ne želim se nabildati'. Već mi dugo to nitko nije rekao. Možda se ...
15/04/2026

Sjećam se da su mi nekad žene na treningu znale reći 'ne želim se nabildati'. Već mi dugo to nitko nije rekao. Možda se promijenio taj moj krug žena, možda smo samo postale svjesnije koliko je zapravo teško izgraditi mišiće. Ne manifestiraju se ni od jednog jakog treninga ni od jednog proteinskog pudinga. I razmišljam koliko krhkost kao ideal ljepote šteti funkcionalnosti našeg tijela.

Sretna sam što sada ipak te mišiće više cijenimo. Shvaćamo njihovu funkciju i mimo estetike. Jake kosti su zapravo jaki mišići, stabilni zglobovi su opet jaki mišići, fina regulacija šećera u krvi su opet jaki mišići.

Nije da su sveti gral dugovječnosti, ali možda su najbliže tome što može biti.

Svake godine si u vrijeme svog rođendana objavim da mi je rođendan i bude neka slikica, neki tekst, čestitka da obilježi...
06/04/2026

Svake godine si u vrijeme svog rođendana objavim da mi je rođendan i bude neka slikica, neki tekst, čestitka da obilježim i proslavim godinu više. Ove godine sam nekako to preskočila. Ne zbog broja doduše.
Visilo se naglavačke, šetalo se, guštalo se, sunčalo se.
Jedan dan.
Ponekad prevrtim par starih objava ili fotki u galeriji i pomislim kako je dobro bilo. I uvijek se zabilježe ti najbolji i najsunčaniji trenuci. Ne fotkam ni migrene ni blatne i slinave dane a opet čini mi se da nikad u dvorani nitko nije pomislio da sam dobro kad nisam bila. Piše mi na čelu. Kojeg ne fotkam.

I mislim si koliko nas otvori društvene mreže, vidi koktele, more, palme i utegnuta tijela i pomisli kako se dobro živi. I dobro se živi. Dovoljno je da pogledamo svoje galerije i objave. I tamo uz 1075 fotki maca i peseka, sigurna sam da imamo još nešto na čemu zavidimo same sebi.

Sretan mi rođendan s 10 dana zakašnjenja 😅💪

Jesmo li mi to u jednoj generaciji prešli sa "nemoj dizati teško, čuvaj se" u "mišići su organ dugovječnosti"?I naravno ...
14/03/2026

Jesmo li mi to u jednoj generaciji prešli sa "nemoj dizati teško, čuvaj se" u "mišići su organ dugovječnosti"?
I naravno kao i sve drugo, klatno se zaljulja u kontru. Tko se mogao čuvati od teškog rada bio je u povlaštenoj situaciji, a danas posvećujemo svoje vrijeme i novac da dižemo teško.
I sad odjednom kao da nema zdravlja bez teretane i teških utega. Ili diži utege ili ništa, jer ništa drugo ne vrijedi.
Volim utege.
I realnost za velik broj nas je da ćemo se pronaći negdje u sredini zamaha tog klatna, a ne u krajevima.
Istina je da je potrebno progresivno opterećenje da bi mišići rasli. E sad...ako me boli koljeno pri najosnovnijim svakodnevnim kretnjama i ako donja leđa žare kad stojim duže od 5 minuta, onda progresivno opterećenje za mene ne počinje s teškim dizanjem.
Veseli me što se napokon ne bojimo mišića. Veseli me što smo stavljamo funkciju na prvo mjesto. Jer mišići nisu samo da budu lijepi. Mišići su organ dugovječnosti jer zahvaljujući njima možemo biti u aktivnostima koje nas vesele. Možemo se samostalno čučnuti, dići s poda ili s niske stolice, možemo nositi teško i pritom se ne ozlijediti.

Kako danas kreće grupa vježbalica s fokusom na snagu u predmenopauzi/menopauzi, pa sam dobila pitanje je li to kao vježb...
02/03/2026

Kako danas kreće grupa vježbalica s fokusom na snagu u predmenopauzi/menopauzi, pa sam dobila pitanje je li to kao vježbanje za starije?
Ne znam ni sama odgovor na to pitanje, jer zapravo vježbanje je vježbanje za bilo koju životnu dob, a opet znam da danas ne vježbam iz istih razloga ni na isti način kao s 25. Sigurna sam da će se moji fokusi opet promijeniti i do moje 50-e.... i dalje. Ali gledam žene u tim 50-ima u studiju i vidim koliko se danas očekuje od nas. Očekivanja za ženu 50+ prije koju generaciju nisu bila mala, ali su bila drugačija. Danas žena u 50-ima možda već ima unuke, a možda malu djecu ili najvjerojatnije tinejdžera/e. Danas žena u 50-ima ima još 10-ak godina radnog staža ispred sebe, a također žena u 50-ima kad napokon završi s poslovnim obavezama, želi imati i nešto energije za svoj privatni život. Uz to ta ista žena bori se sa svim simptomima za koje se i dalje govori "a kako su prije žene...". A ne znam kako su. Valjda su šutile i trpile kao i za puno drugih stvari.
Zadnja misao koja bi mi prošla kroz glavu da vidim te žene i to vježbanje kao "za starije". Ali vjerujem da je ovdje biti, dijeliti prostor i riječi, družiti se s ovim zajedničkim ciljem jednako osnažujuće kao i vježbe snage od kojih se sami trening sastoji.
Mi se mijenjamo, mijenja se naše tijelo. Prihvaćanje promjene nije "eto kako je tako je". Kako ćeš prihvatiti nešto što ni ne poznaješ? A proces upoznavanja nije u glavi već u radnjama.

Dođe onaj trenutak kad možda znaš gdje bi htjela biti i kako bi se htjela osjećati, ali ne vidiš prst pred nosom koji su...
20/02/2026

Dođe onaj trenutak kad možda znaš gdje bi htjela biti i kako bi se htjela osjećati, ali ne vidiš prst pred nosom koji su ti prvi koraci.
Prije par godina riješila sam se pola odjeće iz ormara koja više nije funkcionirala. Proljetno čišćenje koje je stvarno dalo maha...jer sanjala sam o pročišćenom ormaru u kojem sve ima smisla i ništa tamo nije bez razloga. Prije nego sam se snašla, u onaj nedavno raščišćeni ormar stigao komad po komad nove robice i opet...ormar pun. I opet nema smisla. Znala sam ja što želim, ali nisam imala pojma kako tamo doći.
Gle, znam da puno uspoređujem prehranu sa odjećom i da na prvu nema smisla. Ali ono što znam u prehrani...primjenjujem sada na svoju garderobu.
Kad dođe nalet motivacije za promjenom prehrane ili čišćenjem ormara (u smislu da izbacim pola stvari) sad ne postupam po prvom nagonu i naletu motivacije.

Napravim korak unazad da bi mogla sagledati širu sliku.
Što me tjera da na ovaj način sad želim uvesti red u svom životu? Imam li osjećaj da mi je život u kaosu i želim da je red barem u ovom segmentu? Opterećuje li me mnoštvo izbora i radije bi jela po striktnom planu prehrane i imala nekoliko probranih odjevnih predmeta? Koji su moji idući koraci kad izbacim hrpu odjeće iz ormara i hrpu namirnica iz prehrane? Hoću li uskoro imati poriv klikati po aplikacijama i naručiti novu odjeću ili 'posrnuti' (uvijek me u srcu zaboli ovaj izraz..) i pojesti hrpu 'zabranjene' (i ovaj) hrane? Imam li plan ako se to desi?

Hrpa dosadnih pitanja, znam...ali upravo to je način za izlaz iz začaranih krugova. Nije do nedostatka jakog karaktera nego do strpljenja i razumijevanja. I serije dobrih pitanja.

Ako te hranim znači da te volim. Veli moja mama da je gen uživanja u kuhanju preskočio jednu generaciju jer je baka bila...
26/01/2026

Ako te hranim znači da te volim.
Veli moja mama da je gen uživanja u kuhanju preskočio jednu generaciju jer je baka bila kuharica i uvijek se sjećam mirisa ogromne količine kolača koje je pekla za svadbe i da sam se uvijek nadala da će biti onih 'skrajaca' koje treba pojesti. Daleko sam od vještina svoje bake, ali ono što znam za sebe je da volim kroz hranu. I dugo i često sam kroz hranu voljela sve osim sebe. Odnosno, ako bi za nekoga nešto trebalo kuhati i peći, nikad mi nije bio problem. Ako se radi o meni... tu bi išla na osnove osnova, ugrabila nešto nabrzaka, samo da se žvače. I što sam više od svojih klijentica slušala "za mene mi se ne isplati kuhati" , to sam više prepoznavala tu izjavu i kod sebe.
U radu s kroničnim "za mene mi se ne isplati" imamo jednu predivnu vježbu koju iz milja zovemo GOZBICA ZA MENE.

A gozbica nije naručivanje hrane ni otvaranje vrećice čipsa; gozbica je kuhanje za sebe. Možda vrlo osnovno i malo, ali kuhanje. Biranje namirnica, isprobavanje okusa, tekstura, mirisa. Ne radi se o tome da satima boravimo u kuhinji za jedno jelo; radi se o tome da sebi pružimo onu pažnju, vrijeme, ruke, rad - koju svakodnevno pružamo drugima.

E sad, miriti se sa hranom na ovaj način nije za svakoga i u svakoj situaciji. Ova naša gozbica je samo jedna od vježbi, alata koja nam služi u osvještavanju naših prehrambenih obrazaca koji su možda stvoreni i prije više desetaka godina. Netko će svoje navike možda promijeniti čvrstom rukom i jednostavnim pisanim planom prehrane. A netko će se nakon toga još 10 p**a zavrtiti ponovno u stare obrasce i na koncu prestati si vjerovati.

Zato je tu važno da znamo da ono što ne valja je NAČIN, a ne mi i naš karakter.

I ove godine sam svima poželjela zdravlja. Ove godine sam sebi posebno poželjela strpljenja. Za druge ga i imam, ali za ...
02/01/2026

I ove godine sam svima poželjela zdravlja. Ove godine sam sebi posebno poželjela strpljenja. Za druge ga i imam, ali za sebe nikako.

Sve ostalo i u 2026 vrijedi isto. Nema sve ili ništa. Cijeli spektar između je također opcija. A i zdravlje; fizičko, emocionalno, mentalno - ni to nije sve ili ništa. Jedan bolni k*k ili koljeno ili malo uštekana leđa će u trenutku promijeniti prioritete bez obzira što postoje ljudi kojima je teže.

To što ima ljudi kojima su se dogodile grozne stvari, ne znači da tvoje teško nije teško. To što ima ljudi koji su ostvarili goleme uspjehe u životu, ne umanjuje tvoje. To što ima ljudi koji vježbaju 6 dana u tjednu ne znači da tvoja 2 ne vrijede. Ima snažnijih, bogatijih, mlađih, sposobnijih, ljepših, vještijih, uspješnijih - i uvijek će ih biti.

Ali i ti - sa svojim ritmom, svojim granicama i svojim pobjedama koje se ne mjere tuđim metrom.

Da se podsjetiš da napredak nije linija, nego puls – nekad jači, nekad tiši, ali živ.

Nova godina nova ja.Nisam cijepljena od razmišljanja da je sreća iza ugla. Samo ono nešto i onda će sve biti kako treba....
22/12/2025

Nova godina nova ja.
Nisam cijepljena od razmišljanja da je sreća iza ugla. Samo ono nešto i onda će sve biti kako treba. Ako zamišljam sebe kao osobu koja trči, nikad se ne zamišljam kao početnicu koja se zapuše nakon parsto metara već kao iskusnu, u formi i nakon mnogo kilometara u nogama.
Kad pregledam desetke elemenata na ljulji i šipci koje sam spremila da ih naučim, ne zamišljam sebe s upitnicima nad glavom i omotanu u ljulju koja mi se urezuje u bubrege kako pokušavam. Zamišljam se kako uspijevam. I to besprijekorno.
I nije to problem. Problem je imati razumijevanja da to nije tako preko noći. Da maratone ne trči neka nova žena, da čuda na ljulji ne radi neko magično novo tijelo.
Svaki taj početni i srednji i napredni korak radiš ti. Startaš ovako kako si sada, možda iscrpljena, možda s nekom boljkom u tijelu, možda prenatrpanog rasporeda. I nije zgodno i nije najbolji trenutak. I iskreno, ni ne da ti se.
Ali ima nešto u toj prilici koju si daješ.

Address

Samobor

Telephone

+385959122438

Website

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when Fitka posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Business

Send a message to Fitka:

Shortcuts

Share