Pomorsko Športsko Ribolovno Društvo "ARBUN" - Makarska
Većina športova na moru nastali su iz raznih djelatnosti koje su na moru život značile,
pa je tako posebno naglašeno današnje športsko jedrenje, veslanje i športski ribolov. U ta davna vremena uz skromnu opremu u odnosu na današnje vrijeme nije bilo
problema uhvatiti i oborite ribe, ali onima koji su tim zanimanjem hranili brojnu
porodicu, kao
što je u Makarskoj bio slučaj sa Jozom Paunovićem s nadimkom Čune,
koji je hranio šesnaestoro djece, nije bilo ni malo lako. svjetskog rata bila malo mjesto, a bilo je još nekoliko
profesionalnih ribara. Pored spomenutog Čune tu je i Frane Stipičević te porodica
Mravičići koji su imali mreže migavice. Pored njih bilo je nekoliko onih koji su imali
uvjete za povremeni izlazak na more ali kojima to nije bio izvor egzistencije kao Lone
s parangalom, Điđi, Patak Puharić, Vlajko Srzić i Miro Zanki. Oni nisu od toga živjeli i
može se slobodno reći da su to preteće današnjeg športskog ribolova. Profesionalni
ribari imali su gajete i mreže migavice i bio je običaj da se na brušket biraju pošte, a
jedna je bila u samoj luci Marineta. Bilo je i onih koji su sa kraja lovili tada dostupnim tunjama izrađenim od struna
konjskog repa, te ostima i vršama. Danas se možemo prisjetiti Stipe Glavine s
nadimkom Pile koji je svakog dana dolazio na isto mjesto na rivu sa bankom, tunjama
i špurtelom i uporno čekao da zagrize lubin. Tu je običavao loviti i Toni Filipetti Mujse. U vezi s rastom standarda možemo se prisjetiti šezdesetih i sedamdesetih godina
kada je u unutrašnjosti moda postala graditi vikendice, a na moru kupovina brodova. Danas je u Makarskoj jedan od najvažnijih problema pronaći vez za brod. Mnogo je razloga što je riblji fond ozbiljno smanjen, a u tome je najviše, ako ne i
isključivo doprinio čovjek nebrigom za budučnost okoliša. Upravo ti momenti utječu
na organiziranje športskih ribolovaca kroz udruge, ali i na državnom nivou se
pokušava uvesti reda osnivanjem saveza za športski ribolov koji regulira korištenje
opreme, lovostaj, zaštićene zone i zaštitu okoliša. Osnivačka skupština PŠRD Arbun održana je 29. godine u
prostorijama Gradske čitaonice na prijedlog Inicijativnog odbora u sastavu
Niko Srzić (predsjednik), Ivo Gazari i Bruno Sorić. Skupštini je prisustvovalo 64
osnivača. Izabran je prvi Izvršni Odbor u koji su izabrani slijedeći članovi: Niko
Srzić, Ivan Šeparović, Jurica Mladinov, Dr. Martin Petković, Lovre Puharić,
Jakov Ribič, Bruno Sorić, Rine Gojak, Ivo Gazari, Miće Karlić i Josip Bezić, a u
nadzorni odbor Marinko Perić, Dalibor Perojević i Ivo Ivanišević. Razumljivo, prve godine nisu bile lake, ali pismom Narodnog odbora općine od
10.04.1963. godine daje se riješenje Arbunu o korištenju lučice Pliščevac kao i
odobrenje za fanganje lučice da bi se postigla veća dubina i za brodove s večim
gazom s ciljem razvoja djelatnosti i održavanja brodova. godine Arbun
raspolaže sa 38 vezova, a broj članova 1966. godine je 186, i to 48 omladinaca, 10
stranih državljana i 128 redovnih članova. Te godine upravni odbor čine slijedeči
članovi predsjednik Zane Srzić, podpredsjednik Lovre Puharić, tajnik Dr. Drago
Rosić, blagajnik Sreto Srzić, a nadzorni odbor dr. Martin Petković, Branko Benković i
Berto Talaić. Usput značajno je spomenuti da je u odnosu na taj period u vrijeme
pisanja ovog napisa broj članova porastao preko 3 p**a i danas Arbun ima
impresivan broj od 760 članova, a vezovi su se povečali za 5 p**a. To je jedno
posebno poglavlje uspješnosti djelovanja Arbuna. Krajem sedamdesetih godina Arbun je uselio u zgradu na Pliščevcu. To nije bilo
nimalo lako jer je bilo raznih interesa ali ipak se uspjelo i danas se može reći da je
bilo opravdano zgradu i područje Pliščevac dati na upravljanje PŠRD Arbunu. Uostalom danas je to udruga sa najbrojnijim članstvom u porodici športskih udruga, a
klub i taj prostor postali su pravo okupljalište i to ne samo članova. Druga faza vrlo
bitna za razvoj društva bilo je uređenje iztezališta za brodove sa svom potrebnom
opremom i ponton za privez brodova dovršen u dvije faze, a kad smo kod toga važno
je napomenuti da samo za brodove građana Makarske nedostaje oko 100 vezova. Treća faza koja je završena prije nekoliko godina bila je konačno uređenje kuće i
njeno proširenje tako da je ovaj prostor na Pliščevcu omiljeno okupljalište u ljetnim
mjesecima, ali ne izostaje ugođaj uz kamin sa otvorenom vatrom u unutrašnjosti u
zimskim mjesecima. Upravo to i uspješnost u organiziranju klubskih ribičkih manifestacija kao uobičajena
Arbunijada i Kup Makarske Rivijere na kojima učestvuju mnogi članovi pa Klupsko
prvenstvo na kojemu učestvuju seniori, seniorke i juniori konačno Arbunova ribarska
noć i dan, stvara jedan ugodan društveni i zabavni život uobičajeno uz dobar brujet i
pjesmu. Govoreći o športskim aktivnostima, što je i osnova programa društva, već je
spomenuto klupsko natjecanje na kojemu se verificiraju pojedinci koji dobivaju pravo
da zastupaju društvo na zvaničnim županijskim natjecanjima itd. Arbun za najmlađi
uzrast organizira školu „Mladi ribar“ koju su vodile dvije članice Vanja Sessa i Dragica
Mihaljević, pa Matko Andrijašević, Ivo Mendeš, Željko Puharić i Zoran Olujić. U šezdesetogodišnjoj povjesti ovog društva kao predsjednici društvo su vodili sljedeći
članovi: pok. Niko Srzić, pok. Zane Srzić, pok.Svetimir Živković, pok. Tonči Gojak,
pok. Joze Vranješ, pok.prof. Petar Puharić, pok. Miće Karlić, pok. Zlatko Pletikosić,
pok.Miće Marinović, pok. Josko Glavina, Braco Premeru, pok. Ivanica Lalić, Tonči
Ravlić, Ivo Andrijašević, Matko Divić, pok. Ivo Bazdan, Željko Puharić, Sretan
Prgomet, Marko Srzić, pok. Niko Prdelet, Vanja Sessa, Lovre Rafanelli, Željko Babić. Tonći Mendeš, Zoran Olujić, Mate Letica i Tomislav Gilić. Na kraju kao vrlo pozitivnu činjenicu treba naglasiti da velik broj članova prihvaća
organizirano sudjelovanje u održavanju i uređenju društva i okoliša.
