August Poleto, seoski animator kulturnih i sportskih događaja, odlazeći u Kutinu vidio je da se ljudi pokraj birtije razonode kuglanjem. To ga je ponukalo da i on oživi taj sport u selu. Odmah je prionuo izradi drvenih kugli i čunjeva. U dogovoru sa ostalim zainteresiranim mještanima izgradili su zemljani teren za kuglanje,na putu, nedaleko od sadašnje lokacije Društvenog doma. Abel De Bona rođen
1913. govorio nam je da je postavljajući kegle i vračajući kugle tu zarađivao prve „filire“. Drugo kuglanje odvijalo se oko 1960.g. kada su radnici „Naftaplina“ kraj svoje menze napravili betonsku stazu za kuglanje koja postoji još i danas ali je zbog erozije tla,dvadesetak centimetra ispod zemlje. To je ponukalo mještane, zaljubljenike u kuglanje da izgrade vlastitu kuglanu u selu. Već spomenuti Abel De Bona prepustio je dio zemljišta neposredno uz Društveni dom gdje su dobrovoljnim radom izgradili jednostaznu kuglanu. Izgradnjom kuglane 1964 godine na inicijativu mještana osnovan je kuglački klub „Bratstvo“ Ciglenica. Za prvog predsjednika izabran je Ivan Benedetti, za tajnika Antun Del Ponte, blagajnik Konstantin Ortolan, kapetan Vinko Del Ponte. Klub se aktivno natjecao u Kutinskom savezu sa klubovima iz Kutine, Siska, Novske, Garešnice i Popovače. U to doba kuglalo se narodnim načinom: 10 igrača po 6 hitaca = 6 rundi. Nažalost to je trajalo samo do zime 1967.g. kada je došlo do urušavanja krova na kutinskoj kuglani te su sve kuglačke aktivnosti zamrle. No s tim naš klub nije stao. Iako se nismo aktivno natjecali, kuglanje je bilo aktivno u selu. Svake nedjelje obavezno, a nerijetko se igralo i ostalim danima. Radne organizacije kao što su: Vodoprivreda, Cestar, Šumarija i još poneke imale su termine za rekreaciju. Odigravale su se i prijatenjske utakmice sa klubom „Braća „Weiss“ iz Popovače a izgradnjom kuglane u Repušnici i sa tamošnjim klubom „Vatrogasac“ koji nažalost nije opstao i nije se aktivirao otvorenjem nove kuglane u Kutini. Upečatljive su bile prijateljske utakmice sa „Slogom“ iz Zagreba nakon koje bi se organizirala velika zabava u Društvenom domu. Otvorenjem Doma sportova u Kutini 1980. i prelijepe šesterostazne kuglane, aktivirao se i naš klub. Od tada do danas sa manje i više uspjeha se neprekidno takmičimo. Prvi veći uspjeh postignut je 1985.g. mjesta u općinskoj ligi Kutina i plasiravši se u ondašnju ligu Zagrebačkog prstena sa klubovima iz: Ivanić Grada, Zaboka, Stubičkih i Krapinskih toplica i Samobora. Nažalost u toj ligi opstali smo samo jedno ljeto. Kuglački klub “Bratstvo” 1993. mijenja ime te postaje udruga pod nazivom Športski kuglački klub “Ciglenica”. Sljedeći uspijeh je 1998.g., osvajanje 1.mjesta u 3.HKL –zona Bjelovar – Sisak i plasmanom u 2.HKL gdje smo opstali samo jedno ljeto ali smo stekli određeno iskustvo i afirmirali mlade igraće. Postigli smo i jedno veliko iznenađenje pobjedivši „Varteks“ u Varaždinu a oni su te godine ispali iz 1. Tijekom tih godina kroz klub prolazi dosta igrača-natjecatelja od kojih su neki iz sela (Alojz De Villa, Salvador Boris, Salvador Damir i Mario, Poletto Dalibor i Zoran, Drašner Drago…) a neki iz Kutine i okolice (Zvonko Klenkar, Mato i Ivan Jakovljević, Dario Duda, Josip Mišković, Željko Mokri, …)
Tek 2007.g. kreće naša uspješna era plasmanom u 2.HKL sjever gdje igramo solidno i opstajemo bez problema u 2.HKL dvije sezone. 2009.godine Skupština Hrvatskog kuglačkog saveza na sjednici u Pakracu, donosi odluku o obveznom igranju 2.HKL na pločastim segmentima koje kuglana u Kutini nema pa smo prisiljeni svoje domače utakmice odigravati u Novskoj, što nam i još uvijek pričinjava velike teškoće. Tokom ovih godina klub je ostvarivao i pojedinačne rezultate. Možemo se pohvaliti da smo imali i juniorskog reprezentativca, Paolo Del Ponte koji je odigrao 1998.g. dvije prijateljske utakmice protiv reprezentacije Rumunjske u Osijeku .Uz solidnu igru nije se uspio probiti u prvi sastav ali u konkurenciji: Bulke, Šarkezija, Liovića, Bolanće i ostalih danas renomiranih igrača to nije bilo ni realno. Mlađi kadeti: Mario Salvador i Dalibor Poleto osvojili su 2. mjesto na pojedinačnom prvenstvu Hrvatske. Često su naši kadeti nastupali u Zagrebu , Splitu, Trilju, Rijeci, Crikvenici, Đakovu, Osjeku i drugdje bez većeg uspjeha ali naš moto je „važno je sudjelovati a ne pobjediti“ na što smo ponosni. 2012.g. naši igrači: Luko Del Ponte (postaje igrač lige) i Gabrijel Salvador (drugi igrač lige). Iste godine Općina Popovača proglašava Luku Del Ponte sportašom godine a Sportski kuglački klub „Ciglenica“ klubom godine. Osim kuglanja, klub ima i nogometnu te bočarsku sekciju kroz koju provodi rekreaciju. Bočanjem se mještani bave od prvih dana. Prvo se igralo po poljskim putevima i livadama a kasnije u dvorištu obiteljske kuće. Bočalo se drvenim bočama koje su si igraći sami izrađivali ili su molili majstore koji su to znali da im naprave. Svaki igrač imao je svoju boću na koju je ljubomorno pazio i održavao je čuvajući je u vodi ili gnojnici preko tjedna da se ne isuši i nepukne. 1975.g. mještani su izgradili bočalište pored Društvenog doma gdje i danas bočamo. Nažalost, nismo nikada okusili natjecateljski duh bočanja osim kroz međusobne igre uglavnom stari protiv mladih.
2012.godine na inicijativu Ivana Pasanca i uz našu podršku i nakladu napisana je knjiga: “Talijani u Ciglenici”. Lijepa monografija sa prikazom života,kulture i jezika koji nažalost izumire. Primjerke te knjige su dobili svi klubovi s kojima se natječemo u cijeloj sjeverozapadnoj regiji Hrvatske. Vodstvo kluba ćini predsjednik Zdenko Dal Ponte koji je uglavnom i kapetan natjecateljske ekipe, dopredsjednik Đuro Horvat, tajnik i trener Josip Del Ponte; nadzorni odbor (Zvonko Klenkar predsjednik, Antun Pitiko i Luko Del Ponte članovi) te Ivan Pasanec koji je naš član u odboru za šport Grada Popovače. Od donatora i sponzora posebno izdvajamo Grad Popovača bez čijih sredstava klub ne bi opstao. Klub inaće trenira ponedjeljkom (18-20) i srijedom (20-21) na kuglani Športskog centra u Kutini. Sve službene domaće utakmice igramo na kuglani u Kutini
