07/06/2026
Prošlo je tjedan dana i svi se pitaju kako nam je bilo na 3. Opaljenoj điti? Zavali se i čitaj... :-)
Subota ujutro, standardni polazak iz Rijeke kad se ide na đitu, ovaj p**a obogaćen letačima iz Brisela i drugih djelova svijeta koji su došli direktno u Zadar.
Nakon skipper briefinga i nakrcavanja stvari na brod, isplovljavamo oko 6 popodne te krećemo put sjevera, prema otoku Rivnju, gdje se vezujemo na trajektno pristanište. Prošetali smo se po mjestu koje ima par kuća i kratko nakon toga svi otišli spavat.
Sutradan (Nedjelja) budimo se i radimo raspored. Uvodimo raspored dežurstava. Svaki dan dvoje ljudi vodi brod, navigaciju i pristajanja, a dvoje kuhinju i logistiku.
Po maestralu jedrimo u orcu prema sjeveru. Brod se lijepo naginje, brzine idu do 8 čvorova uz oko 15 čvorova vjetra. Nakon nekoliko sati aktivnog jedrenja sati stižemo u uvalu Sveti Nikola. Kupanje, SUP, obilazak crkvice, kuhanje i već je vrijeme za dalje.
Navečer stižemo na Silbu. Plan je bio ostati na trajektnom pristaništu, ali ostalo je više vala nego što smo očekivali a na zaštićenoj strani mula bio je vezan veliki brod Plovp**a. Svejedno se vezujemo na nezaštićenu stranu, uz dogovor da se nakon razgledavanja selimo u sigurniju uvalu.
U međuvremenu uspijevamo se malo izgubiti po otoku. Dok sam bio na drugom kraju Silbe, u 22:30 zove Nataša da stiže katamaran i da moramo micati brod. Krećem u sprint, ali ubrzo shvaćam da neću stići. Tada se pojavljuju dvije djevojčice na biciklima i posuđuju mi rozi poni. Pun gas pedaliram prema rivi i stižem doslovno u zadnji čas.
Večer završava seljem broda "alajo" na jedan manji brod iza velikog od Plovp**a, druženjem sa Slovencima tog broda i plesom po šanku lokalnog bara :D
Ponedjeljak.
Kasno buđenje postaje službeni ritam đite. Odmah nakon isplovljavanja vježbamo "osmice" oko pajeta, malo u naprijed, malo u rikverc.
Nakon vježbica dižemo gennaker, velik i bez čarape, i krećemo južnije za IST. Predivno cik-cak jedrenje sa đenkijem i brzine do 10 čvorova niz vjetar. Tamo imamo prve vježbe pristajanja sa bokom u vjetar, sa velikom publikom koja je čekala, ali nije dočekala neki gaf posade.
Oko 18 smo se već umorili i odlučili pristati na mul, i saznali zašto su sve bove pune a mul nije. Još nema muringa, sutra će, kažu. Nema problema, bacamo sidro i vezujemo se na mul. Naplatničar čudan, kaže ne mogu vam naplatit jer nema muringa, ali ne mogu vam ni struju dati, jer eto. Pravila su pravila. Pao je i zalazak sunca na Straži (pola sata uzbrdo), najvišem vrhu Ista sa prekrasnim pogledima na sve strane. Umjesto spavanja harmonika i zakuska na zidiću pored broda, jer zašto ne.
Utorak: je dan kada smo trebali krenut rano radi količine p**a u planu... ali normalno da nismo.
Miran dan, krenuli smo na motor radi nedostatka vjetra, po putu stali i sidrili pored olupine broda na vrhu Dugog Otoka, danas turističke atrakcije. Imamo i prvu ozljedu na brodu koje ća nam kasnije malo pošemeriti planove, ali za sada izgleda sve ok, mala porezotina na nozi. Nastavljamo motorom, ponavljamo kartografiju do uvijek predivne uvale Saharun isto na Dugom Otoku gdje stajemo na pauzu za ručak. Nakon ručka sa glavnim i motorom pičimo prema Golubinki, jako lijepoj i dubokoj špilji. Ja se vrtim ispred, neki plivaju unutra, neki su došli do ulaza i nisu se usudili napred. Nisam se začudio, bilo je kasno, more je bilo ledeno i valovito, a špilja duboka i tamna, no većina je došla do samoga kraja. Unutra je predivno, i za razliku od Modre špilje, ovdje nema naplate, vreve i gužve. Krećemo dalje, obilazimo južnu puntu otoka i ulazimo u Park prirode Telašćica. Vezujemo se na mul od turističkih brodova i penjemo 0 na klifove gledati zalazak sunca. Predivan pogled, predivna priroda. Mir i tišina.
Srijeda: Lagani start u 11, i odmah vježbanje pristajanja na mulu, ovaj p**a sa hvatanjem muringa... cijeli proces. Pa vježbanje pristajanja na bovicu, pa ručak... pa Fjaka! U planu je bilo još vježbanje sidrenja prije noćnog isplovljavanja i noćne navigacije za Šibenik (tamo nam je anti-tetanus shot, iako kasnije saznajemo, nema tetanusa na ruzini ispod mora:)) ali kako smo pojeli tako nas je pola neka fjaka pogodila i uglavnom se nije radilo ništa nego odmor. Oko 18 smo se opet krenuli muvat i pada odluka da idemo jedrit kroz Kornate sa đenkijem dok ne padne mrak ili sumrak. Unutar Kornata nije baš puno puhalo, pa smo zapravo radili pojelabance malo nutra - malo van. Prošli smo i kroz kanal izmešu Levrnake i Borovika sa đenkijem, stvarno dobra scena koju nažalost nismo snimili dronom iako imamo snimke i prije i kasnije. U mrak skidamo gennaker i nastavljamo noćnu navigaciju do Šibenika gdje dolazimo oko 1 ujutro.
Četvrtak: Jutarnje razgledavanja Šibenika, prvo i jedino tankanje vode (koristili smo watermaker koji krepao dan prije) i nakon toga izlazak iz kanala sv. Ante, pored tvrđave sv Nikola, idemo do Šepurina na otoku Prviću. Nisam bio dugo, sada je tu i novi mul, nema nikog i stajemo na razgledavanje. Nakon Šepurina krećemo sjeverno, dižemo jedra i ganjamo tvrdu orcu barem 4-5 sati. Jako naginjanje, puno manovri, ponešto "koršanja" sa jedrilicama oko nas i dolazimo na zapadnu stranu otoka Pašmana u uvalu Lanđinić i vezujemo se na bovu konobe Landinić. Obiteljski restorančić, muž, žena i konobarica... klopa vrhunska, ali baš vrhunska. 68e po glavi ako nekog zanima, ali jeli smo juhe, predjela, brudete, ramstek, ribu i škampe na žaru... 3 ture dingija nakon, svi spavamo siti i sretni.
Petak: Budimo se i krećemo sa učenjem, ostalo nam je pričati o brodu, brodskim sistemima, elektronici i ostalom. Nakon toga krećemo jedriti po jačoj tramontani prema Zadru. Ova dionica je bila krcata naginjanja, manovri i izbjegavanja sudara jer bilo je puno jedrilica. Sve u kabinama je bilo čas skroz lijevo, čas skroz desno. Po putu smo izgubili kapu pa smo to pretvorili u HOB, hat over board vježbanje pod punim jedrima i 15 -20 kts vjetra. Stajemo na otoku Babcu da probamo i siditi sa cimama na kopnu. Miki odlično upravlja i sve odrađujemo školski. Tokom tjedna smo skužili da dubinomjer ima solidan offset, tako da se nisam baš trzao kad smo u par navrata došli na ispod 2m dubine na dubinomjeru( mi bi trebali imati 2.1 i u tom trenutku bit nasukani) te sam vizualno gledao dal smo dovoljno duboko. Kasnije sa cimom na kraju i sidrom duboko ukopanim sa preronom skužim da imamo možda pol metra ispod kolombe, ako i toliko. Još smo morali odraditi tankanje nafte i oko 19 smo uplovili u marinu iz koje smo i izplovili. Neki su nas odmah napustili, a ostatak je otišao u razgledavanje Zadra. I tako je završila naša 3. Opaljena Đita :-)
Veliko hvala cijeloj posadi na fantastičnom druženju, bez vas ništa od ovog ne bi bilo moguće!
By Puc... instruktor Puc
P.S. uskoro ide objava za sljedeću i posljednju ovogodišnju :-)
