04/06/2019
Zatvaramo dvoranu.
Zgrada u kojoj je dvorana je nedavno prodana drugom vlasniku pa svi moramo iz nje iselit u kratkom roku.
Bilo je stvarno lijepo dok je trajalo; i penjanje, i stvaranje prijateljstava, napredovanje i glupi smjerovi, beskonačne ozljede lijevog teniskog lakta, pa i onaj film gdje svi umiru na nekoj planini koji se vrtio cijelo vrijeme...
Šteta da takve dvorane više neće biti; oduvijek mana Dubrovnika da su opcije ograničene, a grad uglavnom nije briga. Možda se opet nađe neka poduzetna ekipa i sami nešto naprave, tko zna?
Hvala Goran Daldon, bez kojeg niti bi se imao prostor, niti bi se imali tako dobri uvjeti, i bez kojeg se nebi ništa bilo ni napravilo.
Hvala Sandi Pacl, koji je izvario cijelu konstrukciju i koji je sto p**a uletio kad je nešto trebalo radit.
Hvala Marko Oliveric, koji je dva mjeseca skoro svako popodne potrošio na izradu dvorane.
Hvala svima koji su otvarali i držali smjenu iako je vjerojatno bilo totalna gnjavaža.
Eto. A na pitanje "Što sad?" odgovor ćete morati potražiti drugdje.
