07/06/2022
SUDIJE (predugačak tekst za ljubitelje Instragama)
Ponekad me pitaju zašto nema sudije u našoj ligi. Ukratko, zato što ako nismo sposobni da se loptamo bez sudije onda se trebamo zapitati jesmo li dorasli ovoj viteškoj igri.
Pitao sam jednu uvaženu ekipu koja je jednom zgodom iz znatiželje postavila pitanje sudije koji je razlog što su napustili jednu drugu ligu i prešli u ovu koju sam ja osnovao 2009. godine, bez sudija (dobrodošli su i hvala im na povjerenju).
- Pa zbog sudije, teško nas je oštetio - glasio je odgovor.
I to je vrlo vjerovatno istina, što dokazuje da sudija nije bezgrešan. Kako kaže bivši sudija Siniša Mršić, igrač s najviše iskustva u Ligi prvačića i primjer poštenog i odanog čovjeka - treba znati da samo jedan sudija tu ne može da vidi sve.
Jedan drugi naš prijatelj tvrdi da se sa sudijom igra mnogo oštrije jer tu je sudija pa će prekinuti igru kad se pretjera.
Dakle, ako bismo uveli sudiju onda bismo doveli kompletnu sudijsku trojku, i to u crnim dresovima. Jedan od njih bi imao brkove i bio bi jako strog. Pomoćnici bi bili sa žutim zastavicama. Ali teško je naći nepotkupljivog sudiju. Ponudi mu, na primjer, jedna ekipa picu ili ćevapčiće, dva piva, kilogram brašna i sardine ili dobitnu kombinaciju za iduće kolo igre na sreću loto i eto problema.
A da odemo i korak dalje - ako je sudija neophodan onda ništa ne vrijedi ako nema i VAR tehnologije. A VAR soba će se nalaziti u Stepanovićevu gdje će Bradonja, Trivo i Karić analizirati sporne situacije.
Šalu na stranu. Stvarno, zamislimo da sa 25, 30 ili 40 godina idemo na utakmicu da se malo rekreiramo, igramo, družimo. Istovremeno iz svoje kuće na tu utakmicu kreće sudija, da sudi na toj utakmici. I dok sprema štucne i žutu i crvenu kartu u torbu, njegava dražesna žena ga sumnjičavo upita:
- Kakvu to utakmicu sudiš radnim danom u 9 naveče?
- Rekreativnu, igraju Leteći magarci protiv 25 centimetara (**to su dvije ekipe koje su u našoj dugoj istoriji učestvovale u Ligi prvačića), a ja sudim. Kasnije imam težak duel između Kravoguštera i Ljubavnih ćevapčića.
- Besplatno? - upita žena, a on potvrdno klimne glavom.
Ili zamislite spornu situaciju u kojoj se nervozna ekipa ne slaže s odlukom sudije, psujući ga, odgurujući ga i nazivajući ga crnom svinjom, zbog boje dresa, usput mu sugerišući oralnu stimulaciju pen*sa, pozivajući se u vokativu na njegovo maloazijsko porijeklo. I svi nasrnu na njega u borbi za pravdu, okruže ga kao što to inače fudbaleri u našim krajevima rade.
Zbog toga bismo mogli organizovati redare, a i policiju da ga zaštiti. Milošev Stari grad će dežurati ispred. I bar dva interventna policajca, ako ovi obični ne budu dovoljni sa svojim mekanim vaspitnim palicama.
Inače, sudija bi sigurno sudio besplatno, a kupio bi nam i nove lopte, i platio bi dio termina, a ponekad i piće u kafiću. Ili bi ipak tražio da bude plaćen?
A kad dođu naglašeno takmičarske, a uz to sportski nastrojene i izuzetno pravdoljubive ekipe kojima će sudija biti kriv za sve njihove životne nedaće, kojima ni Džo Frejzer sa zviždaljkom ne bi bio autoritet, uz pomoćnike Muhameda Alija i Tajsona, mi ćemo angažovati i žandarmeriju. Delegat bi mogao biti Cro Cop koji broji golove i šuteve u okvir gola da pomogne da su utakmica završi u mirnoj i demokratskoj atmosferi.
Uzimajući sve u obzir mislim da je bolje da nastavimo igrati fudbal bez sudija, nego da se igramo fudbalera.
Inače, najbolji kafići u gradu su oni koji ispred svojih vrata nemaju obezbjeđenje jer tamo dolaze pristojni ljudi kojima to nije potrebno. Irish pub, na primjer.
Konačno, više od trinaest godina naše lige pokazalo je da ni kod nas nema potrebe za sudijom.
Pozdrav svima koji su pročitali tekst od početka do kraja!
