19/05/2015
16 borilackih strategija Weng Chun
Kung Fu-a
Weng Chun Kung Fu se razvio iz dva glavna toka kineske borilačke istorije. Prvo, Weng Chun Kung Fu koji datira iz vremena Shaolin hramova, i potom nešto mlađa tradicija Weng Chun Kung Fu-a, kako je praktikovana i tajno proslijeđena dalje u okviru družine plutajuće operske barke zvane „Crveni brod“, za vrijeme dinastije Manchu. Iz ovog perioda su, u tajnosti, nastale "16 borilackih strategija Weng Chun-a".
Loi Lau Hoi Song
Huen Lau Kau Da
Kwun Fun Jeet Tschuen
Chum Kiu Biu Chi
Namjera je bila razviti sistem koji bi se brzo naučio i primjenio kao efikasna samoodbrana koja bi omogućila da čak i iskusni protivnici budu pobjeđeni iznenada. Snažan naglasak je stavljen na ekstremno blisku borbu gdje bi protivnik bio zadržan i primoran da ostane, nedopuštajući mu da više odmakne. Ovo je opisano prve četiri riječi od 16 borilačkih strategija: Loi Lau Hoi Song.
Loi Lau ("kada dođe, ostani uz njega")
Uobičajena instinktivna reakcija na prijetnju je napetost, vršenje sile protiv sile. Weng Chun borac, međutim, iznenađuje protivnika tako što se naizgled ne brani, već ga ohrabruje da napada i navaljuje napred. Ne koristi snagu protiv snage protivnika, radije, on ostaje i "teče" sa njom, koristeći je u svoju prednost. To je značenje Loi Lau. Napadač ni ne shvata kako je navučen u zamku pomoću sopstvene snage, nalazeći se situaciji iz koje teško može da pobjegne.
Nevješti borci rijetko ostavljaju svojim protivnicima mjesta za greške. Stegnu se i već od starta jako pokušavaju da spriječe otvaranje bilo kakve mogućnosti ili otvora. Ovo, međutim, uzrokuje da se i protivnik takođe stegne i održava snagu, postupajući pažljivo da ne izgubi ravnotežu. Ovdje se primjenjuje princip Loi Lau.
Dobar borac otvara "vrata" svome protivniku, pozivajući ga da "uđe" i napadne. Tada se klopka zatvara, jer napadajući, na primjer, nožnim udarcem sa strane (en. sidekick) protivnik se otvara, gubeći ravnotežu - time praveći Weng Chun borcu otvor kao i snagu koju će iskoristiti za kontranapad. Iskusni Weng Chun borac teče sa protivnikovom snagom i nalazi put do ekstremne blizine, gdje koristi svoje dokazane alatke kao što su udarci koljenima i laktovima, ili specifične kombinacije ručnih udaraca i borbe na tlu (en. grappling) ili tehnika bacanja i ručnih udaraca.
Brazilski džiju-džicu, koji se takođe podučava u Internacionalnoj Weng Chun Kung Fu Asocijaciji, posjeduje sličan pristup tako što teži da navuče protivnika u "grappling" domet, odakle bi bio primoran na borbu na tlo i, konačno, na predaju.
Weng Chun borac takođe teži da dođe do malog rastojanja kako bi kontrolisao protivnika kombinacijom ručnih udaraca, bacanja, poluga, gušenja itd., međutim on nastoji da ostane u stojećem položaju dok obuzdava protivnika odozgo, koristeći specifične klečeće tehnike.
Hoi Song ("Kada ode, pridruži mu se")
Kada napadač shvati da je krenuo ka zamci, pokušava da se povuče i napravi rastojanje, ali Weng Chun borac ga sprečava tako što ga prati i savladava, uglavnom napadajući ga sa strane ili s ledja. Ovo je značenje Hoi Song-a.
Loi Lau Hoi Song predstavlja promjenu paradigme u Weng Chun Kung Fu-u. Dok Shaolin Weng Chun koristi i duge udarce, Weng Chun koji potiče od tradicije Crvenog broda se isključivo koncentrira na metode malog rastojanja. One su naročito pogodne za samoodbranu ili za privatni "security" sektor, ali takođe imaju svoja ograničenja: za MMA ili Sanda borbe, ili uopće za borbu svih rastojanja, preporučljivo je naučiti i Shaolin Weng Chun koji je dio programa u Internacionalnoj Wen Chun Asocijaciji koju vodi Sifu Andreas Hoffmann.
Text: Andreas Hoffmann, Christoph Fuß.
Sa engleskog preveo: Irfan Hačković
Literatura:
[1] Budo International, June 2014.
