02/05/2021
Dragi prijatelji! Kao predigru za današnje finale pripremili smo vam kratku i krajnje subjektivnu listu, čisto da vas uvedemo u raspoloženje! Danas nabrajamo po nama najboljih 5 mečeva „one table setup-a“ u istoriji svjetskog prvenstva u Krusibl teatru. Pa, bez pretjeranog odugovlačenja – da krenemo:
5. Williams 18-16 Higgins (Finale 2018)
Finale iz 2018. godine, u kome su se sastala dva člana čuvene generacije 92, je najuzbudljivije finale prethodne decenije, iako se nakon prve tri sesije činilo da će Vilijams lagano da osvoji titulu. Međutim, iako nadigran u prvim dijelovima meča, Higins uzima 5 frejmova zaredom i dovodi meč do neizvjesne završnice. U ovom finalu smo imali priliku da vidimo jedan od najboljih brejkova pod pritiskom ikada, gdje je Vilijams nakon promašene frejm i meč kugle u predzadnjem frejmu uspio da sačuva koncentraciju i riješi meč u svoju korist istim rezultatom kao i u svoja prethodna dva svjetska finala – 18:16
4. Higgins 16-15 White (Polufinale 1982)
Dva u tom trenutku bez ikakve sumnje najpopularnija i najzanimljivija igrača na svijetu – Aleks „Uragan“ Higins i Džimi „Vrtlog“ Vajt sreli su se u nevjerovatnom polufinalu 1982 godine. Meč koji je najavljivan kao revolveraški okršaj nije razočarao ni najzahtjevnije gledaoce; oba igrača pokazala su izvanrednu napadačku igru sa mnogo velikih brejkova i egzibicionih udaraca. Meč će se najviše pamtiti po vjerovatno najboljem brejku pod pritiskom u istoriji igre kojim je Higins izborio odlučujući frejm, u kojem je slavio i izborio finale.
3. Taylor 18-17 Davis (Finale 1985)
Najjednostavnije rečeno, Tejlor i Dejvis su daleke 1985. godine učestvovali u najpoznatijem meču snukera koji je ikada odigran. Završnica posljednjeg frejma, sa čuvenom borbom na crnoj kugli i tragičnim Dejvisovim promašajem, i dan danas se vrti kako na televiziji tako i na društvenim mrežama, i teško da postoji ljubitelj snukera koji je više p**a nije pogledao (iako je sam završni frejm – izuzetno traljav prikaz raslabljene vještine izmorenih majstora preko sat vremena trajanja – vjerovatno odgledalo vrlo malo vas). Većina sličnih lista ovaj će meč bez pogovora staviti na prvu poziciju, ali kao što smo već naglasili, ova lista nije lišena izvjesne subjektivnosti, a i ne vidimo ništa loše u tome da napravimo mali udar na ustaljene norme.
2. O’Sullivan 17-16 Selby (Polufinale 2020)
Prošlogodišnje polufinale nastavak je veoma plodnog rivaliteta između Marka Selbija i Ronija O’Salivena: razlike u stilu i temperamentu ove dvojice velemajstora igre gotovo da nikad ne razočara, a Selbi i O’Saliven kao da bude najbolje jedan u drugome. Tijesan i težak meč išao je, kako se približavao kraju, i kako to obično biva u mečevima dugog formata – u Selbijevu korist. Roni, koji je pokazivao svoju tipičnu nepredvidljivost, napadao je sve što se može (i što se ne može) napadati, i uporno je odbijao da uđe u taktičko nadmudrivanje sa Selbijem: kad god bi se našao u snukeru ili u težoj poziciji, bez mnogo razmišljanja bi raspalio po bijeloj i prepustio svoju sudbinu sreći. Pri rezultatu 16-14 za Selbija, međutim, uslijedila je magija: strahovitim dalekim udarcima i besprekornim brejkbildingom Roni je veoma brzo – u svom stilu, osvojio dva frejma i stekao veliku prednost u odlučujućem. Posljednji frejm odlučen je kratkom ali beskrajno napetom taktičkom razmjenom, a presudio je, začudo, veoma odmjeren i proračunat odbrambeni udarac – Ronija O’Salivena. Ovo „finale prije finala“, dakle, O’Saliven je, pored sve napadačke raskoši koju je prikazao, na kraju osvojio tipično selbijevskim oružjem – dobrom odbranom.
1. Hendry 18-17 White (Finale 1994)
Četvrto i poslednje svjetsko finale između Hendrija i Vajta, odigrano 1994. godine, je ujedno i najneizvjesnije finale u kojem su učestvovali. Tokom cijelog meča su bili manje-više izjednačeni i pobjednik je morao biti odlučen u poslednjem, tridesetpetom frejmu (u to vrijeme tek drugi odlučujući frejm u finalima svjetskih prvenstava). Ovaj frejm je oličenje njihovog rivalstva, pa čak i njihovih karijera; kada bi neko od vas tražio da sumirate sva finala koja su odigrali jedan protiv drugog, dovoljno je samo da pustite ovaj frejm i sve će biti jasno. Naime, Vajt je imao prednost od 37-24, bio je u brejku i sve crvene su bile u odličnim pozicijama. U ovom trenutku i sam Hendri je, po sopstvenom svedočenju, bio pomiren sa porazom i čekao trenutak da čestita Vajtu na prvoj tituli svjetskog šampiona. Ali, kao što danas znamo, Vajt je odigrao vjerovatno najgori udarac karijere kada je promašio neopisivo laganu crnu kuglu koja je bila na svom mjestu. Hendri je, dobivši priliku, poskočio sa stolice i uradio ono što najbolje radi – počistio sve kugle sa stola i još jednom postao svjetski šampion. Vajt nakon ovoga nikad nije uspio da stigne do same završnice svjetskog prvenstva, i ovo finale u neku ruku predstavlja poetski kraj njegovih (realnih) ambicija da postane svjetski šampion, te smo se zbog toga odlučili da ovaj meč proglasimo za najbolji.
