08/06/2026
Kada bih morao jednom riječju opisati ono što osjećam dok gledam ovu fotografiju, siguran sam da ta riječ ne postoji u mom vokabularu. Iskreno, vjerujem da ne postoji ni u vokabularu većine ljudi. Neke emocije jednostavno su veće od riječi.
Možda je to ponos. Možda zahvalnost. Možda ljubav prema ljudima, gradu i ideji koja traje već deset godina. A možda je sve to zajedno.
Sjećam se prve Živiničke trke 2016. godine. Sjećam se stotinjak mladih ljudi koji su tog dana trčali ulicama našeg grada. Tada je rođena Živinička trka. Kao malo dijete koje tek pravi prve korake, njegovali smo je, čuvali i s ponosom gledali kako raste iz godine u godinu.
Danas, deset godina kasnije, iza nas je osam organizovanih trka. Dvije nismo uspjeli održati zbog okolnosti na koje nismo mogli uticati. Ali ono što je najvažnije jeste da ideja nikada nije umrla.
A jedan od glavnih razloga zašto nije umrla bio je rahmetli dr. Samir Kamenjaković.
Nikada neću zaboraviti njegov poziv. Njegove riječi: „Ti to moraš ponovo napraviti. Ti to možeš napraviti.“
Bio je to glas koji je vjerovao više nego što sam ja tada vjerovao sam sebi.
Nisam znao kako ćemo uspjeti. Nisam znao odakle krenuti. Nisam imao sve odgovore. Ali sam vjerovao tom čovjeku i radio najbolje što sam znao.
I krenuli smo ponovo.
Ekipa i ja.
Korak po korak.
Sastanak po sastanak.
Ideja po ideja.
Godina po godina.
Nažalost, Samir se vratio svom Gospodaru. Ali ono u što je vjerovao i danas živi.
Živi u svakom osmijehu djeteta na cilju.
Živi u svakom volonteru koji nesebično poklanja svoje vrijeme.
Živi u svakom trkaču koji dođe u Živinice.
Živi u svakom čovjeku koji vjeruje da zajedništvo može promijeniti stvari.
I zato ova fotografija nije samo fotografija.
Ova fotografija je dr. Samir Kamenjaković.
Ona predstavlja čovjeka koji je vjerovao u mlade ljude, davao im priliku, podržavao ih i učio ih da je nemoguće često samo riječ koju koriste oni koji nisu pokušali.
O njemu govorimo s ponosom.
Ne štedimo riječi da ga približimo onima koji ga nisu dovoljno upoznali.
Jer imamo obavezu da pričamo o ljudima koji su svojim djelima ostavili trag veći od svog vremena.
A mi ćemo nastaviti njegovim stopama.
Kada pogledate ovu fotografiju, ne gledate samo mlade ljude.
Gledate inženjere, poduzetnike, ekonomiste, pravnike, doktore, profesore, sportiste, umjetnike, oficire, radnike i studente.
Ljude različitih profesija, karaktera i životnih puteva.
Ali sa jednom zajedničkom idejom.
Da naše Živinice mogu i moraju biti najbolje što mogu biti.
Ni kiša nas nije zaustavila.
Ni umor.
Ni prepreke.
Ni sumnje.
Jer se velike stvari ne grade kada je lako. Velike stvari nastaju kada ljudi odluče da zajedno budu jači od okolnosti.
I zato smo ove godine ispisali još jednu stranicu historije.
Deset godina postojanja „Živiničke trke dr. Samir Kamenjaković“.
Preko 700 učesnika u dječijim i glavnim trkama.
Više od 250 djece sa osmijehom na licu.
Hiljade trenutaka zajedništva, sporta, prijateljstva i ponosa.
I uspjeli smo.
Uspjeli smo, ekipa!
Više od 150 ljudi učestvovalo je u organizaciji.
Niko se nije posvađao.
Niko nije podigao ton.
Niko nije rekao da odustajemo.
Sve je završeno onako kako smo željeli – dostojanstveno, profesionalno i s osmijehom.
To je dokaz da je sve moguće kada je namjera iskrena.
Kao prvi među jednakima, neizmjerno sam ponosan na tim koji gradimo godinama.
Ponosan sam na svakog volontera.
Na svakog momka i djevojku.
Na svakog čovjeka koji je ugradio makar jedan sat svog vremena u ovu priču.
Znam da su svi oni ponosni jer znam koliko su srca ostavili u ovome.
I znam da nije postojalo ništa što ih je moglo spriječiti da budu tu.
A kada sve to vidite i znate, ne možete ostati ravnodušni.
Ne možete da ne budete ponosni.
Jer znate da u našoj domovini Bosni i Hercegovini odrastaju generacije koje znaju raditi, stvarati, pomagati i okupljati ljude oko dobra.
I zato sam siguran da nas čeka bolja budućnost, ako Bog da.
Hvala vam, ekipa.
Hvala vam što ste pristali da zajedno gradimo ovaj dvorac od ponosa, zajedništva i prkosa.
Hvala vam što ni u jednom trenutku niste rekli „ne možemo“.
Ni meni.
Ni sebi.
Posebno sam zahvalan ljudima bez čije podrške ova priča ne bi trajala deset godina.
Našim prijateljima, partnerima i sponzorima koji nas podržavaju iz godine u godinu.
Uvijek kažem da novac nikada nije bio naš najveći problem, jer kada radite iskreno i za dobro zajednice, uvijek se pronađu dobri ljudi koji će stati uz vas.
Hvala svim sponzorima koji godinama su uz nas!
Hvala Crveni križ grada Živinice, Odbojkaškom klubu Stars Živinice, KBS "Seiken" Živinice, KBV „Flek Tom Cat“, MUP-u TK – PS Živinice, Hitnoj medicinskoj pomoći Živinice, našim novinarima, fotografima, snimateljima, video produkcijama, ekipi GB3 i svima drugima koji godinama stoje uz nas.
Hvala Began Muhić - gradonačelnik Živinica, Turističkoj zajednici grada Živinice, Vladi TK i svim prijateljima koji vjeruju u nas i naše ideje.
Hvala svim trkačima.
Onim najbržim, ali jednako tako i onima koji možda nikada neće stati na pobjedničko postolje.
Jer upravo oni dokazuju ono što Živinička trka jeste.
Trka u kojoj svi pobjeđuju.
Mi nastavljamo dalje.
Nastavljamo kao tim.
Iako dolazim iz individualnog sporta, ovdje sam još jednom naučio najvažniju lekciju:
Pojedinac može biti brz.
Ali tim može otići mnogo dalje.
A ono što sam danas vidio na ovim fotografijama https://zivinickatrka2026.pixieset.com/guestlogin/zivinickatrka2026/?return=%2Fzivinickatrka2026%2F%3Ffbclid%3DIwZXh0bgNhZW0CMTEAc3J0YwZhcHBfaWQPNDM3NjI2MzE2OTczNzg4AAEetvAG7hRcCGiJakFTm1KyBM54AV1zFfbC1O_9NXrHkPbwbGFhQWIML4e6Uf0_aem_I_rmAbw-s5CwjHDeOP8Qyg
Pass: Zivinice2026
govori mi samo jedno:
Na pravom smo putu.
I tek smo počeli.
Timovi pobjeđuju. 💚🇧🇦
P.S.
Izvinjavam se ako sam nekoga zaboravio, ali ima edit 😎
