Bujinkan Shoshin Keiko Kai

28/12/2024

Interviju je vodio Dalibor Šatara 2005 godine na Trešnjiku za Kanal Grada. sam video evo nakon 20 godina je pronašao naš šlan a u to doba njegov zadatak je b...

20/11/2024

https://www.facebook.com/share/1AR8jibcXj/

Važnost godišnjih tema u Bujinkanu
Godišnje teme u Bujinkanu predstavljaju ključnu metodu za organizovanje i produbljivanje veštine, kao i za očuvanje i prenošenje tradicije kroz različite aspekte borilačkih veština. Ove teme pomažu učenicima da postepeno savladavaju sve složenije koncepte, kako tehnički, tako i mentalno, a takođe omogućavaju organizatorima da se fokusiraju na specifične aspekte ratničkih tradicija i veština.

Sistem tematskih godina bio je utemeljen s ciljem da se učesnicima pruži jasna struktura koja im pomaže da kroz određeni period usmere svoju pažnju na specifične tehnike, filozofiju i oružja koja nisu uvek svakodnevno obrađivana. Ovaj sistem je, osim što je dao širi okvir za učenje, omogućio i duboko povezivanje učenika sa različitim aspektima istorije, filozofije i taktike ratovanja.

Kako su teme godine oblikovale Bujinkan trening?
Svaka tematska godina u Bujinkanu bila je specifično osmišljena kako bi obuhvatila određenu tehniku, oružje, poziciju ili filozofiju, pružajući polaznicima mogućnost da se posvete učenju određenih, ključnih aspekata borilačkih veština.

Razrada i fokus na različita oružja i tehnike
Kroz tematske godine, učenici su se bavili specifičnim oružjima koja su bila manje poznata ili su bila zapostavljena u svakodnevnim treninzima. Ovo uključuje oružja poput kusarigama, kyoketsu shoge, bo (dugi štap), naginata, ali i kenjutsu, kako bi se upoznali sa svim aspektima borbe sa različitim vrstama oružja.

Kroz godine koje su posvećene ovim oružjima, instruktori su studentima omogućili dublje razumevanje istorije i praktične primene, što im je omogućilo da prošire svoje tehničke sposobnosti. Tema "Kenjutsu" je bila primer u kojem su se razmatrali različiti tipovi mačeva i njihova primena, uključujući i specifične karakteristike uchi-gatana.

Tehnička i filozofska dimenzija
Takođe, svaka tematska godina bila je utemeljena na dubljem istraživanju filozofskih i mentalnih aspekata borilačkih veština. Na primer, tokom tematske godine posvećene posturi ili mentalnoj pripremi (kao što je "Mushin"), učenici su istraživali način na koji pravilno držanje tela odražava unutrašnje stanje uma, kao i načine kako ta "telesna" filozofija oblikuje našu sposobnost da odgovorimo na napade.

Teme po godinama – Pregled
Evo nekoliko ključnih tematskih godina koje su se do sada obrađivale u Bujinkanu:

Godina kenjutsu – Posvećena mačevima i različitim tehnikama u borbi sa sečivom, istraživane su karakteristike katane, uchi-gatane, kao i specifične tehnike kao što su iaijutsu.

Godina kusarigama – Kusarigama, oružje koje kombinuje srp i lanac, bio je fokus ove godine. Učenici su vežbali tehniku korišćenja lanaca u borbenim situacijama.

Godina naginata – Posvećena korišćenju duge poluge sa sečivom, naginata je bila alat koji je omogućio borbu na većim distancama, sa velikim naglaskom na borbu protiv više protivnika.

Godina bo – Dugi štap (bo) bio je osnova ove godine, u kojoj su istraživane tehnike sa štapom kao osnovnim oružjem za samoodbranu.

Godina filozofije praktičara – Fokus je bio na unutrašnjem razvoju borca, vežbama koncentracije, posturi, disanju i mentalnoj disciplinovanju, ključnim za postizanje ravnoteže u borbi.

Godina taktičkih veština – Analizirane su situacije u borbi, sa naglaskom na pozicioniranje, prepoznavanje slabih tačaka protivnika i reakciju na različite taktike.

Zašto je važno da se održava praksa tematskih godina?
Održavanje tematskih godina važno je iz nekoliko razloga:

Sistematizacija: Pomaže u učenju i vežbanju specifičnih tehnika koje mogu biti zanemarene u svakodnevnim treninzima.
Pristup dubokom razumevanju: Fokusiranje na jedno oružje, tehniku ili filozofiju tokom godine omogućava učenicima da steknu detaljno znanje.
Izbalansirani razvoj: Iako su tematske godine obuhvatale tehniku, često su se bavile i mentalnim aspektima, pružajući celovit razvoj svakog učenika.
Povezanost sa tradicijom: Praksa tematskih godina pomaže održavanju povezanosti sa bogatom tradicijom Bujinkana i svih devet ratničkih tradicija koje čine njegov temelj.
Zaključak
Tematske godine u Bujinkanu nisu samo način da se nauče nove veštine i oružja; one su način da se produbi naše razumevanje i povezanost sa borilačkom tradicijom. Kroz ove godine, učenici ne samo da usavršavaju tehniku, već i razvijaju unutrašnju disciplinu i mentalnu snagu, što je ključni aspekt za svakog ozbiljnog praktikanta Bujinkana. Povezivanje svakodnevnog treninga sa godišnjim temama omogućava da se nastavak tradicije i učenja očuva za nove generacije praktičara

04/10/2024

Kod praktikovanja tradicionalnih japanskih borilačkih veština, postoji nekoliko ključnih elemenata koji se najviše cene:

Disciplina i posvećenost – Japanske borilačke veštine zahtevaju visoku razinu discipline. Ne samo da je važno redovno trenirati, već i pristupiti vežbama s ozbiljnošću i poštovanjem prema učitelju, tradiciji i samoj umetnosti.

Tehnička preciznost – Preciznost u izvođenju tehnika je od suštinskog značaja. Veštine poput pravilnog stava (kamae), korišćenja oružja (kao što su katana ili bo) i izvođenja tehnika samopomoći i napada moraju biti pažljivo razvijene kroz dugogodišnje vežbanje.

Duhovni razvoj (Seishin) – Japanske borilačke veštine, kao što su Budo, uključuju razvoj unutrašnje snage, smirenosti i kontrole uma. Na primer, koncept Mushin ili "prazan um" označava stanje uma bez misli, straha ili sumnje, što je ključno za uspešno praktikovanje.

Postojanje unutrašnje namere (Ki ili Kokoro) – Praktikant mora biti sposoban da razvije unutrašnju nameru ili duh, koji nadopunjuje fizičke tehnike. Bez toga, tehnike mogu izgledati prazne i mehaničke.

Poštovanje tradicije (Reigi) – Poštovanje učitelja, trening partnera, dojoa i samih tehnika je važno. Svaka borilačka veština ima stroga pravila ponašanja i etikete koje učenici moraju slediti.

Kontrola tela i disanja – Kontrola disanja je ključna, ne samo zbog fizičke izdržljivosti već i zbog koncentracije i fokusa. Pravilno disanje pomaže u očuvanju smirenosti pod pritiskom.

Kontinuitet u učenju (Shu-Ha-Ri) – Praktikanti prolaze kroz tri faze razvoja:

Shu (učenje i praćenje tradicije)
Ha (razumevanje suštine i inovacija unutar okvira)
Ri (oslobađanje od forme i stvaranje sopstvenog izraza)
Svaki od ovih elemenata je neizostavan za potpuni razvoj u tradicionalnim japanskim borilačkim veštinama.

19/04/2024

Kada novi praktičar uđe u dojo japanskih borilačkih vještina, može očekivati nekoliko stvari:

Pozdrav (Rei): Obično će biti pozdravljen od strane instruktora i drugih praktičara. Pozdrav je važan dio japanske kulture, pokazuje poštovanje prema drugima i dobrodošlicu u prostor.
Pravila i Etiketa: Instruktor će obično objasniti pravila dojoa, kao i osnovne principe etikete. Ovo može uključivati pravila ponašanja u prostoru, kako se pozdraviti, kako se ponašati tokom treninga i slično.
Zagrijavanje: Trening obično počinje sa zagrijavanjem kako bi se pripremili mišići i tijelo za fizičku aktivnost. To može uključivati vježbe istezanja, kardio vježbe ili druge tehnike.
Osnovne Tehnike: Nakon zagrijavanja, može se očekivati učenje osnovnih tehnika specifičnih za određenu borilačku vještinu. Ovo može uključivati udarce, blokove, bacanja, ili druge tehnike, ovisno o vrsti vještine koju prakticira.
Partner i "sparing": Moguće je da će se raditi s partnerom kako bi se vježbale tehnike. Ovo može uključivati i randori u kontroliranom okruženju kako bi se praktikovale tehnike i reakcije.
Cool Down: Trening obično završava s cool downom, koji može uključivati istezanje i opuštanje mišića nakon treninga.
Razgovor i Povratne Informacije: Nakon treninga, instruktori mogu pružiti povratne informacije o tome kako je novi praktičar napredovao. Ovo je prilika za postavljanje pitanja i razgovor o napretku.
Kultura i Filozofija: Ponekad će instruktori dijeliti aspekte kulture i filozofije povezane s borilačkim vještinama, poput poštovanja, samodiscipline i samopouzdanja.
Sve u svemu, novi praktičar može očekivati da će biti dobrodošao i podržan u dojo-u, gdje će imati priliku naučiti i razvijati svoje vještine pod vođstvom iskusnih instruktora i uz podršku drugih praktičara.

20/02/2024

In the context of traditional martial arts in Chinese and Japanese cultures, the character "技" (jì in Mandarin Chinese, waza in Japanese) is often associated with skills, techniques, or martial prowess. It is frequently used to describe the various techniques and abilities that practitioners of martial arts develop and master over time.
For example, in martial arts discussions or teachings, you might come across phrases like "武术技能" (wǔshù jìnéng) in Chinese or "武道の技" (budō no waza) in Japanese, which both refer to martial arts skills or techniques.
Martial arts emphasize the cultivation and application of these skills, and practitioners strive to refine their techniques to become more proficient in their chosen martial art. The character "技" encapsulates the essence of the technical aspects and expertise required in traditional martial arts.
Traditional martial arts encompass a variety of skills, and the specific skills required can vary depending on the martial art style. However, some common skills that are often emphasized in traditional martial arts include:
Stance and Footwork: Proper body alignment, balance, and footwork are fundamental skills in martial arts. Different styles may have specific stances and movements.
Striking Techniques: This involves the use of various hand and arm techniques (punches, strikes) as well as kicking techniques. Precision, speed, and power are key components.
Blocking and Parrying: Defensive techniques to deflect or block attacks from opponents. Timing and coordination are crucial.
Grappling and Throwing: Techniques for close-quarters combat, including throws, joint locks, and grappling. This is common in martial arts like Judo or Jiu-Jitsu.
Forms (Kata): Pre-arranged sequences of movements that incorporate a variety of techniques. Practicing forms helps with muscle memory, coordination, and understanding the application of techniques.
Sparring: Controlled, live practice with a training partner to apply techniques in a dynamic and unpredictable setting. This helps develop adaptability and strategy.
Breathing and Meditation: Proper breathing is often emphasized for energy control, endurance, and focus. Meditation may be included to enhance mental discipline.
Weapons Training: Some traditional martial arts include training with traditional weapons such as staffs, swords, or nunchaku.
Discipline and Etiquette: Respect for instructors, fellow practitioners, and adherence to the principles and philosophy of the martial art are integral to traditional martial arts.
Fitness and Conditioning: Physical fitness, flexibility, and strength training are important for overall martial arts performance and injury prevention.
It's important to note that the emphasis on these skills can vary significantly between different styles of martial arts. Additionally, traditional martial arts often incorporate a philosophical and ethical component, promoting values such as respect, humility, and self-discipline alongside physical skills.

Izvor: Sojobo Dojo, Sensei Zoran Mijic

21/11/2023

Shoshin dojo!

08/12/2022

Trening sam po sebi podrazumjeva vježbanje radi sticanja određenih sposobnosti. Kada posmatramo trening sa tačke gledišta borilačkih vještina, nije dovoljno pojaviti se na treningu i očekivati da vam to bude dovoljan oblik vježbanja radi sticanja određenih sposobnosti. Na redovnom treningu vi dobijate informacije na kojima je neophodno da radite samostalno (to se naziva hitori keiko). Samostalni trening ne zahtjeva da ga radite dva ili tri sata svaki dan jer je očigledno da danas mnogi nemaju toliko slobodnog vremena na raspolaganju. Da biste imali ikakav napredak u vašem treningu neophodno je da svakodnevno izdvojite pola sata za lični trening na kom bi obradili informacije koje su vam date na redovnom treningu. A najbitnija stvar za napredak je redovan dolazak na trening. Redovnim dolaskom na trening vi stičete uvid u ono što se radi, imate konstantu dostupnost informacijama i materijalu koji se obrađuje kroz sam trening. Redono dolaženje na trening jača um i tijelo, pomaže tijelu da se bori kada ste bolesni, održava vam fleksibilnost, i vitalnost u starijim danima. Konstantnost dolaska na trening trebamo vidjeti i kao izazov, jer ukoliko budemo u stanju da se nosimo sa tim, definitivno će uticati na nas pozitivno. I lakše ćemo se nositi sa izazovima u svakodnevnom životu.
Neredovnim treningom i ne treniranjem kući polako se gubi i volja za treningom, jedan izostanak vodi u dva, dva u četiri, to polako prerasta u sve veći broj izostanaka i dostiže momenat kada se odustaje od daljnjeg treninga. I kada dođete na redovni trening neophodno je sve ono što vas muči ostaviti pred vratima i fokusirati se na sam trening. U treningu je neophodno voditi i bilješke, da li tokom treninga ili kući kada se vratite. Ljudski mozak nema toliko kapacitet da memoriše sve što čuje ili vidi. Ali papir može, pa će vam biti od koristi u samostalnom treningu.

Sensei Zoran Mijic

30/04/2022

24/04/2022

Tehnika gušenja
( Shidoshi Zoran Mijić )

Shime waza (Šime waza) su grupa tehnika “gušenja” koje se može izvesti sa rukama (Ude jime 腕絞) ili sa nogama (ashi jime 足絞). Sama riječ Shime potiče od Japanske riječi Shimeru koja znači “uvezati” ili “zadaviti”. Gušenje se može izvesti na vratnom dijelu ili na torzou. Gušenje na vratu se može izvesti pritiskom na karotidnu arteriju na obe ili jednu stranu vrata ili pritiskom na dušnik. Oba načina možemo izvesti kroz nekoliko tehnika primjenjenih na neki od sljedećih načina:

1. Shime otosu 絞落 (zadaviti i ispustiti)
2. Shime kudaku 絞砕 (zadaviti i zgnječiti)
3. Shime ateru 絞当てる (zadaviti i udariti)

Unutar Bujinkan Ninpotaijutsu imamo sljedeće tehnike gušenja a koje možemo pronaći u tenchijin ryaku no maki;

- Hon jime (本絞め)
- Gyaku Jime (逆絞め)
- Itami jime (痛絞め)
- Sankaku Jime (三角絞め)
- Dō jime (胴絞め)

Gušenje na torzou možemo izvesti primjenjujući Dō jime (胴絞) obuhvatanjem torzoa našim nogama i ukrštanjem skočnih zglobova. Ova tehnika nije namjenjena za dugotrajnije izvođenje jer ne nanosi protivniku veću štetu i lako može doći do oslobađanja, pa je stoga neophodno je izvesti kao način odvračanja pažnje.

Primjena svih ovih tehnika u treningu zahtjeva posebnu pažnju pod nadzorom iskusnog senseija. Potrebne su mnoge godine laganog treninga da bi se razvilo iskustvo i vještine da se razvije ovo umjeće. Također je neophodno poznavanje Kappo (活法) metoda reanimacije!

24/03/2022

Zapadnjaci VOLE postavljati pitanja. ⁉️
Često želimo odgovor prije nego što saznamo pitanje! 😂
U Japanu je potpuno suprotno...
Tipično, zapadni student želi znati „šta, zašto, kako“ prije nego što pokuša vježbu. Inače nisu motivisani da vežbaju. 👊
Ali japanski student se ohrabruje da pronađu odgovore vježbanjem. 💪
Ovo je razlika između „učenja kroz pitanje“ naspram „učenja kroz rad“.
Uloga Senseija zapravo nije da odgovara na vaša pitanja, već da pomaže u samootkrivanju. 🌟
Učenje na Istoku se dešava kroz čin rada. Kinestetički osjećaj vježbanja (nasuprot intelektualnoj potrazi za ispitivanjem) dovodi do toga da se odgovori fizički manifestiraju u tijelu! 💪
Sensei vas bukvalno može natjerati da praktikujete istu tehniku ​​satima prije nego što je konačno “shvatite”.

Zoran Mijic