PD Željezničar Sarajevo

PD Željezničar Sarajevo IG: www.instagram.com/pdzeljeznicar/ U navedenoj planinarskoj sekciji aktivni su bili uglavnom radnici Glavne željezničke radione iz Sarajeva.

1949. do 1990.

Domovi, takmičenja, vrhovi: Hronologija našeg iskustva

Neposredno nakon Drugog Svjetskog Rata, u Sarajevu je osnovano Fiskulturno društvo Željezničar, a u okviru društva i planinarska sekcija, koja je preuzela brigu o planinarskom domu ispod vrha Trebevića, koji je nazvan po Vasi Miskinu Crnom (1916. - 1945.), narodnom heroju Jugoslavije. godine, nakon inicijative planinara Glavne željezničke rad

ione, poduzimaju se aktivnosti da se planinarska sekcija izdvoji iz Fiskulturnog društva, te da postane zasebna organizacija.

11. 4. 1950. godine održana je osnivačka skupština, kojom je predsjedavao Jakov Trifković, te je nakon skupštine počelo djelovati Planinarsko društvo Željezničar, za čijeg je prvog predsjednika izabran Husein Sidro. Novoosnovano društvo preuzelo je brigu o planinarskom domu ispod vrha Trebevića, a donesena je i odluka da se na temeljima nekadašnje planinarske kuće na Romaniji podigne veći i ljepši objekat, te je nakon godinu dana izgrađen i otvoren planinarski dom nazvan po narodnom heroju Slaviši Vajneru Čiči (1903. - 1942.), koji se nalazio ispod Novakove pećine. PD Željezničar bilo je i inicijator održavanja sletova planinarskih društava Željezničar iz bivše Jugoslavije, a prvi Slet planinara planinarskih društava Željezničar održan je 1961. godine na Romaniji. Nakon toga, održani su brojni slični sletovi širom tadašnje države, a posljednji je, kao i prvi, održan 1990. Tokom kompletnog perioda djelovanja PD Željezničar, od 1950. godine, društvo je pridavalo veliki značaj organizovanju planinarskih škola za djecu, koje je pohađalo na hiljade djece Sarajeva. U procesu je ponovno pokretanje i omasovljavanje ovakvih škola, što je doprinos PD Željezničar razvijanju zdravlja i zdravog duha sarajevskoj i djeci ostalih dijelova BiH. Planinari PD Željezničar su u ranije navedenom periodu periodu osvajali brojne planinske vrhove, kako u Bosni i Hercegovini i bivšoj Jugoslaviji, tako i širom Evrope, te je društvo bilo prepoznatljivo po velikom broju aktivnih planinara i alpinista, dok su na Romaniji svake godine, u blizini planinarskog doma Slaviša Vajner Čiča, organizovane škole alpinizma.

Članovi PD Željezničar bili su uspješni i u takmičenjima u planinarskoj orijentaciji, te sada prostorije društva krasi veliki broj pehara. Raspadom bivše Jugoslavije i agresijom na Bosnu i Hercegovinu, u periodu od 1992. do 1995. godine, PD Željezničar izgubilo je skoro cjelokupnu imovinu, jer su oba planinarska doma potpuno uništena. Veliki broj članova društva izgubio je živote u odbrani Sarajeva i BiH - na koje su članovi PD Željezničar posebno ponosni i uvijek će ih se sjećati. Važno je napomenuti da PD Željezničar tokom rata nije prestajalo sa radom, te je i ovo bio oblik prkosa agresoru koji je svakodnevno uništavao grad Sarajevo. Po završetku rata, veliki broj članova društva se ponovo okupio, te je, s obzirom da su oba doma bila uništena, donesena odluka da se izgradi novi planinarski dom - ovaj put na planini Bjelašnici. Zahvaljujući podršci Armije BiH (sada Oružane snage BiH), koja je donirala jednu malu kuću, te podršci Općine Trnovo, koja je dodijelila lokaciju za izgradnju doma, 2000. godine počela je izgradnja planinarskog doma na Bijelim vodama, na planini Bjelašnici. I pored velikih problema u izgradnji ovog objekta, prvenstveno zbog nedostatka finansijskih sredstava, izgradnja doma je završena i u njemu redovno boravi veliki broj planinara kako iz Sarajeva, tako i iz ostalih gradova BiH, regiona i inostranstva. Društvo je nastavilo da organizuje planinarske škole, te je ponovno postalo izvor planinarskih talenata, a članovi PD Željezničar ponovo osvajaju trofeje na takmičenjima u planinarskoj orijentaciji, te odlaze na brojne susrete planinara širom BiH, regiona i Evrope i osvajaju planinske vrhove. Zbog svojih doprinosa u razvoju planinarstva Bosne i Hercegovine i Jugoslavije, PD "Željezničar" dobitnik je brojnih priznanja, od kojih izdvajamo Orden zasluga za narod sa srebrenim vijencem, koji je društvu dodijeljen ukazom predsjednika tadašnje Jugoslavije Josipa Broza Tita. Takođe, 1997. godine je Planinarski savez BiH/FBiH naše društvo proglasio najboljim planinarskim društvom.

20/04/2026

Bilo nas je 16, plus jedan pas. Krenuli smo da uhvatimo zalazak sunca na grebenu, sa pogledom na grad, osvijetljeno Koševo i narandžasti horizont iza Huma i Bjelašnice. Svjetla grada i Velika kola su u jednom trenutku, na kraju dana koji još nije prešao u mrkli mrak, bila vidljiva. Gledati taj prelaz sa grebena Trebevića je nešto posebno. Ekipa je napredovala, čekala se, fotkala i svi su bili raspoloženi za šalu. Planinarske floskule su se vadile iz dubina ruksaka dok se čekala prava pauza za razmotati sendvič. Na vrhu Sofe smo se tuspasili i odmah zamakli u zavjetrinu. Iako je proljeće, noć još uvijek pripada zimi po vjetru. Tu smo izvrnuli ruksake, počastili se između sebe i krenuli niz lijehe. Neki su htjeli ostati duže od drugih, ali je pothlađivanje u obliku figure Drakuline siluete virilo iza svih nas, sa noktima od ledenica. Vakat je bio smanjiti broj zagriza po zalogaju i sporu sofru ostaviti za pored kamina. Preostali zaleđeni snijeg nam je dosađivao neko vrijeme po stazi. To je taj zadnji teški snijeg koji je poobarao bar šest-sedam stabala preko staze – neka je lakše bilo zaobići nego preskočiti, ispod nekih proći, a preko nekih prejahati. Izlaz iz ove zime je briga prirode da ni obični đir na Trebeviću ne prođe dosadno, pa ni lagano. Gegali smo se kroz šumski noćni put dok je linija drveća iznad nas usmjeravala rijeku zvijezda. Priča je upala u tišinu kao kap u more i svi su imali svoj momenat sa kosmosom nakratko. Onda je po dolasku do Pine opet izbila salva planinarskih šala i pošalica. Daj pet svima, drago i lijepo nam je bilo, dođite – doći ćemo. Do neke druge avanture, sevidjamo!

20/04/2026
30/03/2026

📢 OBAVJEŠTENJE ZA ČLANOVE DRUŠTVA

Poštovani članovi, obavještavamo vas da će se izvještajna Skupština društva održati u utorak, 31. 3. 2026. godine, sa početkom u 19:30h, u prostorijama društva na adresi Ključka 2.

Bilo bi nam izuzetno drago da prisustvujete u što većem broju i svojim dolaskom doprinesete radu društva.

⚽ Nakon Skupštine organizujemo i zajedničko gledanje nogometne utakmice BiH – Italija, pa se dodatno radujemo vašem dolasku, dobrom druženju i, naravno, našoj pobjedi! 🇧🇦🙌

24/03/2026

Obavještavamo članove društva da će se izvještajna Skupština društva održati u utorak, 31.3.2026. sa početkom u 19:30h u prostorijama društva, na adresi Ključka 2.
Voljeli bi da prisustvujete u što većem broju!
Upravni odbor

Kako drugačije najaviti proljeće, nego turom u Hercegovini, a uz to i na Čvrsnici. Za Žlijeb se navodi da je lokacija sa...
16/03/2026

Kako drugačije najaviti proljeće, nego turom u Hercegovini, a uz to i na Čvrsnici. Za Žlijeb se navodi da je lokacija sa jednim od naljepših vidikovaca u BiH, što je teško i osporiti. 16 učesnika ture po planiranoj satnici kreće na uspon iz Dive Grabovice, čudeći se po ko zna koji put snazi prirode koja je dijelove doline potpuno masakrirala i zauvijek promijenila u posljednjim bujičnim poplavama. Uspone je konstantan, a tempo lagan, proljetni. Iako imamo pojedinih problema sa namještanjem želudca i blagim mučninama, sa smijehom i nešto sporije, planski dolazimo do planinske kuće Žlijeb, a ubrzo i do cilja na vidikovcu. Dan je već dosta produžio pa odlučujemo da skoro 2 sata očima snimamo trajne slike koje će dugo vraćati osmijehe na lice kada se prisjetimo bijelih vrhova ispresjecanih nekim od najviših vertikala u državi. Povratak nazad je lagan, pa čak i loša dizel turbina teško da može pokvariti ovakav dan. Do neke iduće Hercegovine.....
Sekcija za planinarske aktivnosti.

Krenuli smo iz Sarajeva na zakazano vrijeme polaska, što je svojstveno odgovornim i odraslim osobama koje su odlučile je...
03/02/2026

Krenuli smo iz Sarajeva na zakazano vrijeme polaska, što je svojstveno odgovornim i odraslim osobama koje su odlučile jedan dan vikenda potrošiti na avaturu u snijegu. Ništa čudno tu nema. Na putu prema tamo stali smo kod pekare Ukrina, našeg neoficijelnog nutricionise, da kupimo par sitnica za naš pohod. Kako su kilometri ispod točkova klizili unazad, dio ekipe je možda, a možda nije sumnjao u vodičeve preporuke da se ponesu krplje. Penjali smo se cestom prema Igmanu i Bjelašnici gdje je ozbiljno falilo snijega da opravda sniježnu turu na koju smo pošli. Babin Do je bio ozbiljno bijel i ulio nadu, ali spust prema Šabićima je skroz ogolio da nas čeka ikakav ozbiljan snijeg na Visočici. Cesta čista, prohodna, sa dsene i lijeve strane brda ogoljena od snijega, a najveće hrpe su bile one koje su grtalice zgurale u stranu. U Sinanovićima, na mjestu poslaska ture se čak i krenulo kratko vijećati da li da se nose krplje, jer ni tamo nije bilo bijelog prekrivača koliko je trebalo biti. Međutim, kako iskustvo nalaže, treba ponijeti nek ima, pa i ne zatrebalo. Ful oprema, pohod je krenuo, šest žena, četiri muškarca i dva psa. Kroz Jelenjaču kežualno, bez napora, sa punim dahom i fotkanjem okoliša za Instagram, idilično i lagano. Kada smo došli do šume, blagi nanosi snijega, suha i protočna korita su vijugala i skrivala stazu ispod, a mi smo morali već početi birati svoj smjer da ne bi upadali previše u snijeg. Još nismo osjetili potrebu za krpljama jer ko je odma regovao ikad i stavio krplje prije pravog upadanja? Mora to malo propasti koji put do koljena ili prepona, da se prevlada lijenost. Došli smo na Puzimsko groblje kada je pala odluka za krplje i tu se jasno moglo zaključiti da preporuke, da se nosi potrebna oprema dolaze iz dugogodišnjih iskustava u zajebima i učenju na greškama. Postoji ta neka linija nadmorske visine gdje kad se pređe, pravila se mijenjaju. Na cesti za Bjelimiće smo već svi bili spremni za zadnji i najteži uspon ture, prema vrhu Crveni K*k. Ova tura je klasificirana kao lagana, što i jeste u proljetnim uslovima, ali snijeg zahtjeva određen napor i koordinaciju tijela, kao i sinhronizaciju sa ekipom. Ni snijeg nije dovoljno usporio zadnji uspo

Krenuli smo iz Sarajeva na zakazano vrijeme polaska, što je svojstveno odgovornim i odraslim osobama koje su odlučile je...
01/02/2026

Krenuli smo iz Sarajeva na zakazano vrijeme polaska, što je svojstveno odgovornim i odraslim osobama koje su odlučile jedan dan vikenda potrošiti na avaturu u snijegu. Ništa čudno tu nema. Na putu prema tamo stali smo kod pekare Ukrina, našeg neoficijelnog nutricionise, da kupimo par sitnica za naš pohod. Kako su kilometri ispod točkova klizili unazad, dio ekipe je možda, a možda nije sumnjao u vodičeve preporuke da se ponesu krplje. Penjali smo se cestom prema Igmanu i Bjelašnici gdje je ozbiljno falilo snijega da opravda sniježnu turu na koju smo pošli. Babin Do je bio ozbiljno bijel i ulio nadu, ali spust prema Šabićima je skroz ogolio da nas čeka ikakav ozbiljan snijeg na Visočici. Cesta čista, prohodna, sa dsene i lijeve strane brda ogoljena od snijega, a najveće hrpe su bile one koje su grtalice zgurale u stranu. U Sinanovićima, na mjestu poslaska ture se čak i krenulo kratko vijećati da li da se nose krplje, jer ni tamo nije bilo bijelog prekrivača koliko je trebalo biti. Međutim, kako iskustvo nalaže, treba ponijeti nek ima, pa i ne zatrebalo. Ful oprema, pohod je krenuo, šest žena, četiri muškarca i dva psa. Kroz Jelenjaču kežualno, bez napora, sa punim dahom i fotkanjem okoliša za Instagram, idilično i lagano. Kada smo došli do šume, blagi nanosi snijega, suha i protočna korita su vijugala i skrivala stazu ispod, a mi smo morali već početi birati svoj smjer da ne bi upadali previše u snijeg. Još nismo osjetili potrebu za krpljama jer ko je odma regovao ikad i stavio krplje prije pravog upadanja? Mora to malo propasti koji put do koljena ili prepona, da se prevlada lijenost. Došli smo na Puzimsko groblje kada je pala odluka za krplje i tu se jasno moglo zaključiti da preporuke, da se nosi potrebna oprema dolaze iz dugogodišnjih iskustava u zajebima i učenju na greškama. Postoji ta neka linija nadmorske visine gdje kad se pređe, pravila se mijenjaju. Na cesti za Bjelimiće smo već svi bili spremni za zadnji i najteži uspon ture, prema vrhu Crveni K*k. Ova tura je klasificirana kao lagana, što i jeste u proljetnim uslovima, ali snijeg zahtjeva određen napor i koordinaciju tijela, kao i sinhronizaciju sa ekipom. Ni snijeg nije dovoljno usporio zadnji uspon iz kojeg su učesnici došli do samog vrha brže nego što su se nadali. U okolini se vidjela Visočica u svoj svojoj snježnoj slavi. Čak se ni cesta, koja odvaja veliki dio Visočice od 5-6 vrhova sa ove starne prema Ljutoj, nije vidjela u dolini i Visočica je opet, bar na kratko vrijeme, bila jedna cjelina istinske divljine. Nakon vrha zaštekali smo se u zavjetrinu odma ispod popijemo kafe i čajeve, pa lagano put pod noge nazad. Tu je nekad i krenuo sveopšti humor, jer ipak uspon je iza nas, a spust ispred nas i hvatanja daha za goli život više nije bilo. Na putu nazad dolučili smo se vratiti cestom, laganiji teren, svakako je pod snijegom, a brže ćemo i doći. Tako je i bilo, lagano smo se razmjenjivali u priči i tandemima sve do finiša nazad u Sinanovićima. Odličan zimski dan je iznjedrio odličnu zimsku turu. Presvukli smo se i dogovorili da ćemo epilog pokušati odraditi u Domu Vrela uz piće i hranu, ako bude mjesta. Na naše opće zadovoljstvo našli smo mjesto, naručili pića i hranu i tu je krenuo iz nas izlaziti stand-up humor, vjerovatno od umora kroz koji smo prošli. Umor je humor? Ne bih rekao, ali ekipa je imala dobru energiju i na toj noti smo se i rastali, a da ne zaglavimo vremenski više od trajanja same ture na terenu. Rekoh ja na početku, odgovorni i odrasli ljudi. Do nekih sljedećih krplji, štapova, gamašni i vjetrovki, vedro ili oblačno, sve je za nagodnog planinara.

Članske markice za 2026. su stigle! Učlani se u PD Željezničar i uživaj u planinama, zajednici, te plati svoju članarinu...
18/01/2026

Članske markice za 2026. su stigle!

Učlani se u PD Željezničar i uživaj u planinama, zajednici, te plati svoju članarinu jer s njom ostvaruješ 20% popusta na kupoviu oprem u sportskim prdavnicama (Intersport, GMS, Aqua Balkan, M-Bike).

Cijene članarine za 2026.:
• Senior: 30 KM
• Penzioner / Junior: 20 KM
• Nova kartica: 5 KM

Za porodične markice i popuste raspitaj se u društvu.

Prve ture u 2026.:
Januar – Crveni k*k (Visočica)
Februar – Hranisava (Bjelašnica)
Mart – Sv. Ilija & Žlijeb
April – Trebević & Lelija

Vidimo se u klupskim prostorijama, svaki utorak od 20:00 –22:00, ili nas kontaktiraj na mail: [email protected]

Članske markice za 2026. su stigle! Učlani se u PD Željezničar i uživaj u planinama, zajednici, te plati svoju članarinu...
18/01/2026

Članske markice za 2026. su stigle!

Učlani se u PD Željezničar i uživaj u planinama, zajednici, te plati svoju članarinu jer s njom ostvaruješ 20% popusta na kupovinu opreme u sportskim prodavnicama (Intersport, Aqua Balkan, M-Bike i dr.).

Cijene članarine za 2026.:
• Senior: 30 KM
• Penzioner / Junior: 20 KM
• Nova kartica: 5 KM

Za porodične markice i popuste raspitaj se u društvu.

Prve ture u 2026.:
Januar – Crveni k*k (Visočica)
Februar – Hranisava (Bjelašnica)
Mart – Sv. Ilija & Žlijeb
April – Trebević & Lelija

Vidimo se u klupskim prostorijama, svaki utorak od 20:00 –22:00, ili nas kontaktiraj na mail: [email protected]

Dužina: 45 KMVisinska: 2.500 mnvSpust: 2.500 mnvOtišli smo u posjeti Majci naših planina Čvrsnici. Majci se ide ponizno ...
06/11/2025

Dužina: 45 KM
Visinska: 2.500 mnv
Spust: 2.500 mnv
Otišli smo u posjeti Majci naših planina Čvrsnici. Majci se ide ponizno i radosno jer se kao vraćamo kući sa dugogo p**a, a u stvari naš put tek počinje.
Na samom izlasku iz kombija nas ugrija Majčino sunce I mi se poskidašmo u kratke oblake I krenušmo sa startne pozicije Barzonja prema vrhu Jelinjak i onda grebenom prema najvišem vrhu Čvrsnice Pločnom.
Grupa se polako kreće, valja pitu iz BurekKing-a svariti, a bila je dobra. Izlazimo na Jelinjak za 1h i 30 minuta. Grupa je sretna što je tako brzo izašla na skoro 2.000 mnv ali ne znaju da sa Jelinka ima spustu u rupu gdje ponovo gubimo oko 200 mnv i trebamo izaći na 2.000 mnv. Srećom tu je gorilo, pa izgorena kleka izgleda kao groblje slonova ili nekih drugih većih životinja. Nije im se ostajalo tu, pa su odlučili da krenu za mnom. Oko 14:30 smo na vrhu Pločnom i kuhamo kafu, upijamo sunce sa vjetrom, a ujedno im pokazujem današnji cilj planinarski dom Vilinac koji se nazire kao mala tačka na drugoj strani planine. Vrlo su sretni što će hodati još 4h do doma 😊.
Brzo spuštanje niz sipar i ulazak u hladovinu, nas tjera da se obučemo. VJetar se pojačava a Majka nagovještava dolazak noći I hladnije vrijeme. Plan je bio da dođemo do doma prije noći ali planovi se prave da se pokvare 😊.
Obasjani mjesečinom polako klizimo niz dolinu, izmedju kleke, sve do trenutka dok troje iz grupe nisu se okliznule i skoro povrijedile. Navlačimo tikke, I polako krećemo ka domu. U dom stižemo oko 18:30. Raspremanje, pravljenje pola, malo druženja sa ekipom u domu i na počinak jer sutra ponovo ranimo da bi stigli na Velikog Medveda.
Jedna osoba odustala, a druga se pojavila, nadjemo se u povratku sa njom, a drugima smo zamotali zglobove jer očigledno jučerašnje proklizavanje je ostavilo posljedice.
Nisu Medvedi daleko ali staza koja vodi do tamo ne postoji a vodi kroz najljepšu šumu Čvrsnice Gvozd, jedina šuma koja nije vidjela šumara niti šumarska preduzeća. Da tako i ostane.
Gvozd je divan, velike bukve, stara šuma koja još samo ne priča sa Vama. Slojevi i slojevi lišća posvuda, a postojanje čovjeka se ne osjeti gore. Sami ste sa prirodom. Pronalazak “staze”, probijanje kroz drveće, penjanje kraćih stijena I napokon smo na vrhu Velikog Medveda, trebalo nam je samo 3h do dole.
A pogled, nevjerovatan za tako nizak vrh. Sličan pogled kao sa Velikog K*ka ali mnogo bliže Prenju I Mezića stijeni. Ali pogled na 1.000 metarsku stijenu Velikog K*ka oduzima dah. Stvarno je Čvrsnica majka naših planina, je ima sve što one imaju ali i više od toga, jedna od rijetkih koja je ostala nepokorena I divlja, jer lutati Čvrsnicom nije lako kaon a drugim planinama. Prekrivena klekom i sakrivena od pogleda, zahtjeva mnogo više znanja I sposobnosti da se prođe kroz njene krajeve.
Valja se vratiti nazad u Masnu luku, još samo 6h hodanja i kod kombija smo. Povratak sporoji do Peharavoih stanova jer ipak je uzbrdo, ali od Peharovih do Masne kao mašina idemo jer je skoro pa ravno. Na svakoj pauzi se neka tabletica “rapid” popije, za bolove, za snagu, za raspoloženje. Ni sam nisam znao da se toliko lijekova nosi na planinu.
Ponovo nas mrak hvata pri povratku, jedno koljeno manje I usporavamo na spustu da bi sišli sigurno jer staza je teška za pratiti naveče.
Mnogo su pomjerili svoje granice ovaj vikend, neki su naučili da nema zdravih samo nepregledanih I da Čvrsnica stvarno jeste Majka, lijepa, gorda, stroga, nasmijana I velika toliko da nam svima ispuni srca.

Hvala Čvrsnici.
Hvala Željo što nas spoji.

Address

Ključka 2
Sarajevo
71000

Opening Hours

19:30 - 22:00

Website

Alerts

Be the first to know and let us send you an email when PD Željezničar Sarajevo posts news and promotions. Your email address will not be used for any other purpose, and you can unsubscribe at any time.

Contact The Business

Send a message to PD Željezničar Sarajevo:

Share