29/08/2022
Kub ZOK"Jahorina" Pale osnovan je 2015.
Hronologija događaja prije i poslije osnivanja. Nakon ostavke trenera Danila Tadića, klub je za 2 mjeseca ušao u play aut ispao iz elitnog ranka. Nakon čega dolazi do raspada ekipe OK"Jahorina" Pale nakon 6 uspješnih sezona u Premijer ligi.
Na poziv predsjednika kluba Koma Simović i direktora kluba branislava blagojevića da se vratim u klub, jer ne snosim nikakvu odgovornost za loše stanje u klubu. Isti sam prihvatio. Nakon toga sam ih pitao sa kim da radim, praktično nemam ni jednog člana, a takmičićemo se u I ligi Republike Srpske. Pomenuti su rekli, polako, radimo na duže staze, ako sad ne uspijemo, iduće godine ćemo uspjeti sigurno...
Ulazim u SPC"Peki" nemam ni jednog člana u dvorani, hvata se za glavu i pitam se: "Zašto mi je ovo trebalo". Nakon dvije sedmice imao sam par u to vrijeme djevojčica na treningu, dvije iz Mokrog, ukupno 4 člana. Bliži se početak sezone, a ja nemam sa kim da odradim korektan trening. Između ostalog, sudijska organizacija organizuje seminar na Palama i od mene traže, da odigram prijateljsku utakmicu sa Glasincem iz Sokoca. Ja postavljam sebi i njima pitanje: Kako?! S'kim?! ...ali smo morali prihvatiti. Nakon utakmice, komentar sudija i delegata da nemamo ekipu, da su tehnički i fizički slabe. Što nisam mogao negirati...Da skratim priču, prihvatio sam da se mučim čitavu sezonu. Nikad mi nije bilo teže u trenerskom radu, jer sam morao da skupljam igrače pred utakmicu. Nismo imali dovoljan broj igrača da odigrano tekmu(razlog je jasan, novi početak, novi klub, nemaš baze...). Na kraju, uspio sam ostati u I ligi Republike Srpske, uz dosta muke, rada i sreće. Za dvije godine ušao sam u Premijer ligu. Igrali u jednim dresovima čitavu sezonu koje je kupio moj prijatelj Slobo Đurić. Sve se može provjeriti. Kad smo ušli u Premijer ligu(godina 2017), planirani budžet od opštine Pale i grada I.Sarajevo bio je 12.500 KM, da nije žalosno, bilo bi smiješno. Na moju molbu predsjedniku OS BiH Milutinu Popović da nam obezbedi organizaciju BVA kupa na Palama(Balkansko prvenstvo za juniorke). G-din Popović mi je izašao u susret i pomogao nam je u tom trenutku najviše. Veliki podršku imali smo u tom trenutku od načelnika opštine Pale g-dina Boška Jugovića.
Prilikom organizacije pomenutog takmičenja koje je trajalo 5 dana, ja sam mjesec dana preživio pravi pakao. Za mjesec dana korišćenja ličnog automobila (svaki dan) dobio sam od kluba 30l ili 40l(nisam siguran) goriva. E, to sam zaradio, a šta sam sve potrošio?!
Uglavnom, sve je proteklo kako treba. Klub je zaradio da odradi sezonu u elitnom rangu takmičenja. Imali smo budžet preko 30.000KM, a ja platu 300KM. Planovi su bili opstanak u Premijer ligi, a mi smo bili 5-ti u državi. Sad smo stabilan Premijer ligaš. Imamo odličan budžet, a ja odlazim iz kluba. Odlazim iz kluba za koji sam dio sebe dao, prolio dosta krvi, znoja i uništio živaca. Za mizernu nadoknadu. Ovo moram napomenuti, jer sam bio degradiran za posao koji sam radio.
U klubu sam obavljao tehničke, menadžerske, animatorske, trenerske poslove. Preciznije rečeno 95% posla ja sam obavljao. Predsjednik kluba je govorio: "Hajde ti prijatelju, molim te...", "Možeš li ti...", "Joj meni je ovo dosadilo, ako možeš ti završi, Boga ti" ....i na kraju, kad je počeo insistirati da ja pozivam Cecu i Nevenu da organizuju prevoz za kadetkinje u Lukavicu (dan pred utakmicu). Pitao sam ga: "Imaš li njihov broj da ih ti pozoveš"? On je odgovorio: "Imam, ali ne može da zove, jer bojim se da me ne naljute" ...klasična demagogija, najbolje je da se ja zamijeram sa svima oko odbojke u Palama...
Nakon ovog razgovora bio sam siguran da neću ostati u klubu, jer mi je više muka da budem sve, a najmanje trener.
Kad sam podnio neopozivu ostavku, to je bilo na kraju sezone. Ispao sam fer i korektan. Dao sam baš dovoljno prostora da se novi trener i predsjednik i Uprava organizuju. Ništa ničije nisam uzeo iz kluba, osim svoje. Za 14 godina nisam dobio ni jednog rekvizita(pomoćnog sredstva za rad), a nisam dobio ni 14 oficijelnih lopti. Lopte su mi poklanjali ljudi iz Mladosti(6 komada), Jedinstva(2 komada), bivša direktorica dvorane (3 komada), Veso Radović(2komada)...
Gospodo(novi predsjedniče i treneru), krenuo sam prije 8 godina od nule, došao sam do elitnog ranga, imate sve kategorije i trenere mlađih kategorija. Imate 4 garniture dresova, a ja sam uglavnom imao jednu ili dvije, imate budžet za koji sam se svojim radom i rezultatima borio. Imate titulu najuspešnijeg sportskog kolektiva duži niz godina u Palama, a sad i na nivou grada Istočno Sarajevo. Jedini smo klub u elitnom rangu takmičenja od Gacka do Brčkog, ako uzmemo u obzir kompleksne sportove. Niste vi za to zaslužni, a ni brane koji je imao samo pečat (a redovno plakao kad nešto treba da uradi).
Za sve pomenuto, zaslužan sam ja i generacije djevojaka koje su se smijenjivale. Svake godine kadar se mijenjao, a jedne sezone otišlo nam je 6 igrača. Klub je opet imao korektnu ekipu. A, ja sam imao rezultate sa Radišom, Komom i branom. Toliko je meni (ne)bitno bilo ko je na čelu kluba...
Interesantno je da nakon moje ostavke Uprava je održavala redovno sastanke, a dok sam ja prolivao krv i znoj, jednom godišnje. Svi ste bili stava da volite klub, da volite sport, da ne smije se dozvoliti da klub dođe u tešku situaciju. Nešto nisam primijetio da je to iskreno, jer po platama novih ljudi u klubu, ne pokazuje se lokal-patriotizam o kome pričate, a pogotovo o nekakvoj ljubavi prema odbojci.
PS. Idete stazama utabanim, iste sam ja pravio... Dovoljno je pogledati protekli turnir i organizaciju, koji ne govori o tome kako ste nešto novo napravili, nego kako ste pokušali ponoviti. (Ne)čovjek koji vam je predao pečat, nije rekao kako je on organizovao, nego pričao je šta sam ja radio.
Danas novi predsjednik ne pominje mene, kaže neće iz nekog principa...
NISAM "TATA ODBOJKE U PALAMA", NISAM LOKAL PATRIOTA (ALI PROTEKLE 3 GODINA PROSJEČNA PLATA U KLUBU 400KM I TO U PREMIJER LIGI), NIJE MENE STVARAO NI JEDAN IGRAČ, NEGO JA IGRAČE I EKIPU, PAMETNOM DOSTA...
ZOK"JAHORINA" PALE, UVIJE ĆE VAS PODSJEĆATI NA MENE, A TO MI JE VELIKI USPJEH.
Na kraju ću samo pitati: Je li vas strah Boga?!
