24/02/2026
Zanimljiv tekst obavljen na internetu!
U duhu šakalijada i lovačkih priča o tome kako su lovci čuvari reda i brojnosti u prirodi, na Biološkom fakultetu rađena je studija koja je objavljena u obliku doktorske disertacije i koja je ujedno i prvo sistematsko istraživanje ishrane šakala u Srbiji, rađeno u periodu 2004–2014.
Prikupljen je 761 želudac sa sadržajem, uzoraka iz više regiona Srbije. Šakal u Srbiji dominantno ne lovi, već se hrani otpadom. Šakali se u Srbiji pre svega hrane klaničnim otpadom (svinje, domaći papkari), lešinama, ostacima hrane sa divljih deponija i pojedinim glodarima. Ostataka od divljači ima veoma malo i uglavnom su u pitanju ostaci.
Iako je populacija šakala u ekspanziji i jeste problem, procena uklanjanja animalnog otpada je oko 66,8 miliona dinara godišnje (oko 557.000 €), tako da je korist od prisustva šakala veća od štete.
Ključno pitanje jeste – šta kaže nauka, da li lov smanjuje populaciju šakala? Odgovor je upravo suprotan: uprkos rapidno povećanom odstrelu u Srbiji, populacija nije opadala, već je nastavila da raste i širi rasprostranjenost. Lov pospešuje razmnožavanje šakala jer ubijanjem dominantnih jedinki štenci se ranije osamostaljuju, prave svoje čopore i tako brže multiplikuju.
Lov nema nikakvu naučnu potporu; u pitanju je potpuna mitomanska aktivnost i zato se brojčanim stanjem i biološkim mehanizmima kod socijalnih kanida mora baviti nauka, pre svega Biološki fakultet, a ne lovački lobi koji se konstantno pokazuje ne samo kao ignorantan, već kao grupa koja radi upravo suprotno interesima održanja brojnosti vrsta.
Ono što konkretno piše:
“Jedno od tumačenja date pojave leži i u socijalnoj organizaciji vrste. Naime, poznato je da vrste sa izraženom socijalnom organizacijom i dominantim parom, poput vukova, žive u grupi i da među jedinkama postoji hijerarhija. Između ostalog, ove grupe karakteriše i reprodukcija samo dominantnog para − alfa mužjaka i alfa ženke. Ukoliko se odstrel vrši tokom sezone parenja, i ukoliko se odstreli jedan od članova dominantnog para, može se prouzrokovati nestabilnost cele grupe (čopora). U tom slučaju i drugi članovi čopora ulaze u reprodukciju i povećava se broj reproduktivnih parova (Haber 1996; Mech, 2010).
Takođe, odstrelom alfa mužjaka ili ženke tokom ili nešto pre sezone parenja, grupa može da se raspadne i na taj način da se formiraju nove, manje grupe koje se šire i traže sopstvenu teritoriju.
Na taj način dolazi do povećane per capita reprodukcije i povećanja gustine populacije (Brainerd et al., 2008; Murray et al., 2010). Kod vukova je primećeno da razbijanjem socijalne grupe mlade jedinke nisu tako efikasne u iskorišćavanju hranidbenih resursa. Naime, ishranu preusmeravaju sa divljih unugulata na domaće papkare, kada često prave povećanu štetu.