godine u Foči i jedan je od najtrofejnih sportskih kolektiva u ovoj opštini, klub je izabran za najuspješniji kolektiv u 2023. Poslije svakog rata majteže su, kažu, one prve godine; narod željan života, zabave, sporta... Tako je bilo i u Foči, gdje nisu postojuali uslovi za organizovanje društvenog života. U početku je to bilo stidljivo i skromno po školama, kućama, tavanima, dvoprištima i u sali
Doma Jugoslovenske narodne armije. Značajan uticaj na razvoj stonog tenisa u Foči imale su Sandžačke, kasnije Međuopštinske sportske-Mosi, po nroju učesnika majmasovnije na Balkanu, na kojima su od samog početka učestvovali fočanski stonoteniseri sa promjenjivim uspjehom, sve dok nije osvojeno treće mjesto na Tjentištu 1973. godine.Iste godine u Sarajevu je održano Svjetsko prventstvo u stonom tenisu, te se ta dva događaja mogu smatrati presudnim za stvaranje klime za organizovano bavljenje ovim sportom, iz čega će se roditi ideja o formiranju prvog stonoteniskog kluba u Foči. Prema svjedočenju samih učesnika, prvi stolovi obezbjeđeni su tako sto je Milenko Hadživuković-Pile donio svoj vlastiti sto, a drugi je obezbijedio Dr. Nikola Gaćeša, tadašnji predjednik Gimnastičkog kluba. Jedan od osnivača, a kasnije vrstan trener, Fikret Fazlić okupio je, zajedno sa Piletom tridesetak pionirki i pionira, koji su marljivo trenirali, ali su istovremeno brinuli i o higijeni, rasvjeti i ostalim uslovima za iole normalan rad i treniranje. Odmah se muška ekipa uključila u Prvu republičku ligu BiH. Istoriju kluba zlatnim slovima će ispisivati Amela Fazlić, Jasna Čolaković, Amra Dedović, Jasna Fazlić, Nada Kujundžić, Fatima-Mimica Isanović, Eldijana Aganović...
Koliko se stručno i temeljito prišlo radu u Klubu,svjedoče kasnije priznanja, medalje i pehari, koji9 ce početi da stižu u grad na obalama Drine i Ćehotine sa takmičenja širom BiH, tadašnje SFRJ, Evrope, a na kraju su se pojedine tadašnje pionirke okitile i olimpijskim medaljama.