20/06/2026
...Riječ o čovjeku, riječ o onome što čovjek znači, nosi kroz život i ima da nam sam kazuje, najbolje svjedoči ono šta čovjek radi i šta ga nosi od rođenja pa sve do odlaska u vječnost. Neko ode neprimjetno, a neko ostavi dubok trag. Radomir je otišao neprimjetno poput samuraja, ali legenda je ostavila njegovo ime na vrhu svih memorija.
Možda najznačajniji sportista iz Drvara, Radomir Kovačević nije samo borac iz ringa ili kakav učesnik takmičenja iz prve lige. On je mnogo više od toga. Olimpijac, vrhunski džudista, samuraj koji je svoje znanje i svoj fakultet sporta završavao u domovini džudoa, tamo gdje se sunce spaja sa morem i gdje još trešnje pjevaju haiku psalme boraca drevne civilizacije. Japan je od Radomira napravio baš ono što mi obični smrtnici nećemo osjetiti ili nećemo shvatiti nikada.
Rade je bio pobornik sporta koji znači sintagme religije i života u zemlji izlazećeg sunca, a i više od toga. Radomir je možda prvi Evropljanin koji je uspio da ukroti u sebi istok i zapad, sa istokom da gradi duhovni mir, a na zapad da donese standard ovog sporta. Da je živ osnivač džudo sporta Džigoro Kano, bilo bi mu drago da je granica pređena i taj nosilac plamena, kako olimpijskog tako i metafizičkog, bi bio Radomir, a očima osnivača bi nosio titulu istočnjačkog Prometeja.
Kada nas je napustio i otišao da hoda po poljima od trešnjinih latica gdje igraju sjenke svih samuraja, a bilo je to 14. juna 2006. godine, ostala je priča, poput poezije, ostala je mirnoća koja bdi u etru jednog malog sportskog društva, poštovalaca džudo sporta. Utoliko je bitno što je to njegov rodni grad, te što i pored sve nedaće koje Drvar ima, ima i nešto što sija zlaćanije od zlatnih medalja. „Radomir Kovačević“ ime je sportskog džudo kluba, ali ne samo to, to znači mnogo više, jer naš Radomir nije svom gradu ostavio puke poštovaoce, već one koji idu istim putem, nadati se, jednako smerno i jednako krepko, nad svim problemima ponosni na svoj grad i svoga Radu.
Kako taj sport ne znači borbu nego smernost i poštovanje, zlatnim imenom okitiše Sportski centar, a koji će, nadati se, sa ovim sportom izaći iz potpunog mraka, jer je ovo jedini klub koji, bez ičije pomoći, sam iznalazi rešenja za svoje postojanje i razvija sportski duh.
Naravno, sve to zahvalimo Radomiru Kovačeviću jer bez njegove energije koja bdi nad nama, sve bi upola teže bilo. On je bio naš ponos kada je osvajao olimpijska zlata, a danas on je naša kula vodilja ka boljem i naprednijem sutra.
Radomire, nek je s tobom mir i hvala Ti za ponos koji u nama plamti.
Tvoji Drvarcanii...
