01/05/2026
Tata odustaću od fudbala!!!
Ali zašto?
Moj klub je bio moj dom, moja porodica,moja krv...
Osjećam se tako da ne pripadam tamo,znaš...
Sjećaš se da sam nekad jeo,spavao živio za fudbal...
Ne osjećam se više tako...
U sukobu sam s trenutnim mentalitetom...
Lično bio sam spreman da umrem na terenu, ako sam morao... za svoj tim, za svoje suigrače...
Oni to nisu vidjeli...
A danas ste čuli, jel bio regrutera...
Hoću li biti nadmašen, jesam li bio dobar,hvala...
Čak idu toliko daleko da tražite krivca kada izgubimo, a kada pobjedimo nazivaju sebe spasiocima tima kada pobjedimo...
Ja sam takmičar, možda nisam najbolji igrač u timu, ali sam čovjek od vrednosti, čovjek iz kluba...
Shvatio sam da potpisivanje licence, sklepanje moralnog ugovora s klubom, s trenerom i govoreći mojim suigračima da mogu računati na mene za život i smrt...
Data riječ...
Danas riječi ne znače ništa tata, čak je ni odrasli ne drže...
Oni ne vide moje žrtve i napor u za druge...
Čak nam kažu da je svako za sebe...
Još uvjek želim igrati, još imam onu loptu u stomaku, leptiriće i taj poziv, ali sam iscrpljen...
Oni su pobjedili, izmorili su me...
Znaš da su zaboravili poentu, počeo sam fudbal u ovom klubu, to je moj klub...
Većina drugi igrača sanja o Barci, Madridu,ja sam samo sanjam da igram za svoj klub, oni to nisu razumjeli tata...
Moj fudbal je bio sve o prijateljstvu, djeljenju i igri... nije bio njihov...
Samo sam se htio igrati s desna na ljevo, napred, nazad, starter,zamjena, ali igra...
Tata ne želim ni da mjenjam klub, volim ovaj klub,samo želim da pamtim dobra vremena kao neprocjenjivo blago...
Samo se nadam da ćeš razumjeti...
Hvala ko podjeli objavu.
Sporski pozdrav od ekipe Mladi fudbalski talenti BiH