23/02/2026
radikalna kritika wellness kulture (prijevod sadržaja)
Barbara Ehrenreich, poznata po svojoj kritici kulture samopomoći i pozitivnog mišljenja, u kasnijim godinama života počela je preispitivati modernu opsesiju zdravljem, dugovječnošću i kontrolom tijela. Nakon što je desetljećima prakticirala tjelovježbu i slijedila savjete medicinske i wellness industrije, došla je do zaključka da ta kultura ne oslobađa čovjeka, nego ga zarobljava u stalnoj brizi i strahu.
U suvremenom društvu stvorena je ideja da pojedinac može upravljati vlastitim zdravljem gotovo u potpunosti — kroz pravilnu prehranu, redovitu tjelovježbu, medicinske preglede, dodatke prehrani i mentalne tehnike poput mindfulnessa. Međutim, Ehrenreich naglašava da je to iluzija. Ljudsko tijelo nije potpuno pod našom kontrolom. Bolest, starenje i smrt neizbježni su dijelovi života, bez obzira na disciplinu ili trud.
Wellness kultura, tvrdi ona, često djeluje kroz strah. Ljudi se potiču da stalno nadziru svoje tijelo, otkrivaju potencijalne bolesti, poboljšavaju performanse i produžuju život. Ono što se predstavlja kao briga o sebi, u praksi postaje beskrajan projekt samopopravljanja. Umjesto osjećaja slobode, javlja se tjeskoba — jer uvijek postoji nešto što treba popraviti ili optimizirati.
Posebno kritizira fitness kulturu koja je, prema njezinu mišljenju, izgubila spontanu radost kretanja. Tjelovježba se pretvorila u disciplinu, rad i mjerilo vrijednosti. Umjesto igre i vitalnosti, naglasak je na kontroli, naporu i ideji da se tijelo mora stalno poboljšavati.
Slično vidi i popularnu mindfulness industriju. Izvorno duhovna praksa svjesnosti pretvorena je u alat za povećanje produktivnosti i upravljanje stresom, često bez dubljeg razumijevanja ljudske prirode. Umjesto oslobođenja, mindfulness se koristi kao tehnika prilagodbe sustavu.
Ehrenreich također naglašava da tijelo nije jedinstveno, stabilno “ja”. Biološki gledano, ljudski organizam sastoji se od brojnih procesa koji djeluju autonomno i ponekad suprotstavljeno. Ideja da postoji potpuna kontrola nad sobom pojednostavljenje je stvarnosti.
Najdublji dio njezina razmišljanja odnosi se na smrt. Pokušaj beskonačnog produženja života, tvrdi ona, može postati zamka u kojoj stariji ljudi troše sve više vremena i energije na održavanje tijela. Umjesto toga, predlaže prihvaćanje konačnosti života. Živjeti dobro ne znači nužno živjeti dulje, nego živjeti punije.
Na društvenoj razini kritizira ideju da su zdravi ljudi moralno bolji ili discipliniraniji. Takav pogled zanemaruje društvene i ekonomske razlike te implicitno krivi bolesne za njihovo stanje.
Zaključno, Ehrenreich predlaže drugačiji pristup: umjereno se brinuti o tijelu, ali bez opsesije kontrolom i besmrtnošću. Prihvaćanje nesigurnosti, ograničenja i prolaznosti može donijeti veću slobodu nego stalna borba za savršeno zdravlje. Prava briga o sebi, po njezinu mišljenju, uključuje poniznost, realizam i povezanost s drugima, a ne beskrajnu optimizaciju vlastitog tijela i uma.
