18/08/2026
Prošle su tri godine otkako nas je napustio Mario Delmoro.
Tri godine zvuče kao dugo vrijeme. Dovoljno dugo da se mnogo toga promijeni, da prođu brojne utrke, sezone, pobjede i porazi, da se na stazama pojave neka nova lica. Ali postoje ljudi čiji odlazak vrijeme jednostavno ne uspije izbrisati.
Mario je bio jedan od njih.
Za mnoge u hrvatskom automobilizmu bio je kolega, suradnik i poznato lice koje se godinama susretalo uz staze i u parku vozača. Za nas koji smo s njim dijelili puno više od službenih susreta, bio je čovjek uz kojeg su ostale brojne uspomene, razgovori, smijeh i one male priče koje se ne nalaze u rezultatima niti ostaju zapisane u izvještajima s utrka.
Automobilizam ima jednu posebnost. Godinama putujemo na ista mjesta, stojimo uz iste staze, susrećemo iste ljude i gotovo neprimjetno postajemo dio jedne velike obitelji. Tek kada nekoga više nema, shvatimo koliko je njegovo prisustvo bilo utkano u sve te vikende.
I zato se Mario i danas pojavi u sjećanjima. U nekoj staroj fotografiji, priči koja počne sasvim slučajno, susretu s ljudima s kojima smo nekada zajedno provodili vikende ili jednostavno u trenutku kada se sjetimo vremena koje smo dijelili.
Tri godine kasnije život i utrke idu dalje, kao što moraju.
Ali neki ljudi ipak ostanu uz nas.
Mario, nismo te zaboravili.
