10/11/2022
Nisam već dugo pisao o čučnju i kako napreduje mentalna borba.
Napreduje odlično.
Pogotovo nakon toga što sam prošli petak failao 8. ponavljanje s 230 kg.
Jučer sam imao "aperetiv" jedinicu s 260kg.
Cijeli ciklus treninga sam nosio nad sobom veliki upitnik kako će se Amrap serije prenjeti na neka teža opterećenja, odnosno veće intenzitete.
I iako su prijašnjih tjedana 245kg i 252.5kg bili sasvim pristojni, ovih 260kg je svojevrsna točka na i.
260kg se uvijek dizalo 1 week out, kao jedinica na 9-9 5RPE, kvragu, na prošlom meetu mi je to bio najveći čučanj, a sada je 6.5-7RPE na 5 weeks out, bez hypea, bez posebnog nabrijavanja.
Samo Kylie Minogue, Helena (šipka) i ja.
Zgodno je gledati na napredak ne samo u vidu kilograma na šipci, već i u brzini izvedbe, količini nabrijavanja, sigunosti, osjećaju.
Jer ponekad je potrebno proći sve to, a tek onda staviti kilograme na šipku.
Što zna biti mali bed, jer nemaš konkretan osjećaj da igdje ideš, pogotovo kad ne uzimaš nešto tako objektivno i jednostavno poput ukupnog zbroja kilograma utega koji su na šipci.
Također, želio bih se dotaknuti onih pitanja "koliko bi ja jak trebao biti nakon 4 mjeseca treninga", "jesu li xy brojke dobre za natural baju od 74kg" itd.
Takva pitanja nemaju smisla.
Trudiš li se? Da? Super.
Imaš li pametan treninga? Da? Super.
Postoji li jednadžba kojom možeš prognozirati količinu napretka? Ne.
Treniraj, trudi se, što fizički što mentalno, daj si vremena i napredovati ćeš.
Ima jedan zgodan stih iz pjesme na koju sam negdje naišao:
"It does not matter when you bloom, it matters that you bloom."🌻🌻
Zapamtite, nije loše biti jak.
Do idućeg p**a,
Andy