12/08/2026
DUBRAVE, DA LI VAS JE STID?
Ovo nije prozivka samo Donjih Dubrava. Ovo je prozivka svih nas — i Donjih i Gornjih Dubrava.
Najveća smo mjesna zajednica u Gradu Živinice. Najmnogoljudnija. Imamo toliko firmi, privrednika, uspješnih ljudi koji su iz Dubrava ili ovdje posluju.
A naš FK Jedinstvo Dubrave se bori za opstanak.
Ne zbog sportskih rezultata. Rezultate imamo. Dokazali smo to prošle sezone kada smo bili jesenji prvaci.
Borimo se zbog onoga zbog čega se jedan klub iz ovakvog mjesta nikada ne bi smio boriti — zbog nedostatka finansija i podrške vlastitog mjesta.
Par ljudi vuče.
Par ljudi se bori.
Par ljudi daje svoje vrijeme, novac i živce da bi klub živio.
A ostali?
Posmatraju. Kritikuju. Pametuju.
Pa da vas pitamo — je li vas stid?
Je li vas stid što naša djeca odlaze u druga mjesta da treniraju i igraju fudbal jer u svojim Dubravama nemaju uslove kakve zaslužuju?
Odlaze u mjesta koja su, po broju stanovnika, kao malo veći zaseok u Dubravama. Ali znate šta ta mjesta imaju, a mi očigledno nemamo?
Složne ljude.
Ljude koji stanu iza svog kluba. Ljude koji razumiju da klub nije vlasništvo predsjednika, uprave ili nekoliko pojedinaca.
Klub pripada mjestu. Klub pripada svima nama.
A šta mi imamo?
Vjerovatno najveći broj fudbalskih znalaca, selektora, trenera i kritičara po glavi stanovnika. S tribine, iz kafane i preko društvenih mreža svi znaju šta treba i kako treba.
Ali kada treba konkretno pomoći — nigdje nikoga.
Sram i stid da vas bude.
A i nas zajedno s vama.
Jer Dubrave su došle do toga da sve što vrijedi pokušamo uništiti. I ovo više nije samo priča o fudbalu. Pogledajte oko sebe. Čim neko nešto pokrene, napravi ili pokuša — odmah se nađe deset onih koji će pokušati da ga povuku nazad.
Kod drugih važi ona: „Nek' komšiji crkne krava.“
Mi smo izgleda otišli korak dalje:
„Nek' naša crkne.“
Imamo i političare koji se navodno bore. Samo što rezultate te borbe nekako češće vidimo po drugim mjesnim zajednicama nego u svojim Dubravama.
Imamo i Suada Hadžića koji pokušava nešto napraviti. Njega zasad nećemo prozivati. Ima vremena da pokaže je li došao da se stvarno bori za Dubrave ili će završiti kao mnogi prije njega.
A kako bi Edo Maajka rekao:
„Suade, sredi ih, Suade j... im mater, ako se ti počneš prodavat i tebe ćemo j....“
Ali vratimo se onome zbog čega ovo pišemo — FK JEDINSTVO DUBRAVE.
Zar je toliko teško podržati nešto što dolazi iz tvog mjesta?
Zar je teško stati iza svog kluba?
Zar je teško podržati NAŠU DJECU?
Ne tuđu.
NAŠU.
Djecu iz Donjih Dubrava.
Djecu iz Gornjih Dubrava.
Djecu koja bi trebala odrastati na našem stadionu, nositi naš grb i jednog dana igrati za svoje Jedinstvo.
Ne tražimo da jedan čovjek riješi sve probleme.
Tražimo da se Dubrave konačno probude.
Jer kada bi svako ko može dao samo mali dio, ovih problema ne bi ni bilo.
Zato se zapitajte:
Šta smo mi uradili za svoje mjesto?
Šta smo uradili za svoj klub?
Šta smo uradili za svoju djecu?
I nemojte odmah tražiti odgovor i opravdanje.
Razmislite malo.
Do sljedećeg javljanja.
Crne Mambe
