26/02/2026
Klizačica koja je rekla "ne" bezdušnoj (samo)disciplini i "da" radosti - te osvojila olimpijsko zlato
Ovo su bili njeni uslovi da se vrati umetničkom klizanju:
- Ona bira muziku
- Ima potpunu kontrolu nad svojim stajlingom i izgledom
- Jede šta god želi, treneri više ne smeju da je izgladnjuju
- Koreografija je zajednički proces - ima prava da ubaci elemente koje želi
- Ona odlučuje kada joj je potrebna pauza od treninga, bez siljenja preko sopstvenih granica
- Njen otac mora da se drži podalje od njene karijere.
Alisa Lu (Alysa Liu) se pre 4 godine, kao svetska šampionka, povukla iz sveta kompetitivnog klizanja jer je izgubila kontakt sa radošću. Drugi su odličivali umesto nje, izgladnjivali je i kontrolisali. Pobunila se, objavila "penziju" te upisala fakultet, uživala u životu prosečnog tinejdžera.
Ipak, pre par godina tokom skijanja, osetila je uzbuđenje spuštajući se niz padinu koje ju je podsetilo na užitak koje pruža umetničko klizanje. Odlučila je da se sportu vrati, ali ovog p**a pod navedenim uslovima koje je sama odredila.
Vratila se na scenu kao mlada žena, bez krivice i bez kompromisa, preuzimajući potpunu kontrolu i odgovornost za način na koji će pristupiti treniranju i takmičenju. Glavna ideja vodilja bila je da je ne zanima toliko rezultat - koliko sama RADOST bavljenja onim što voli i u čemu uživa.
Stručnjaci oko nje odmahivali su rukom na ovaj "hipi" potez i predviđali joj težak povratak u kompetitivne vode.
Ova priča sjajno oslikava važnu psihološku istinu: disciplina koja dolazi iz Unutrašnjeg Kritičara (a i onih spoljašnjih, poput Alisijinog oca) - iz glasa koji gura, šiba, posramljuje, kontroliše i uslovljava ljubav postignućem - dugoročno ubija radost i kreativnost.
Kritičar može doneti rezultate, ali po cenu gubitka kontakta sa sobom.
Ono što vraća radost i užitak bilo kojoj aktivnosti, školskim, sportskim, poslovnim, pa i olimpijskim, jeste spoj unutrašnjeg Slobodnog Deteta i unutrašnjeg Negujućeg Roditelja.
Slobodno Dete je izvor radosti, igre, autentičnosti, spontanosti - ono kliza jer voli da kliza.
Negujući Roditelj postavlja zdrave granice, štiti telesni i emotivni integritet, dozvoljava odmor, brani umetnost od preterane kontrole i kaže: "Tvoja vrednost nije uslovljena rezultatima".
Kada su ove dve instance naše ličnosti u balansu i saradnji, Odrasli preuzima dirigentsku palicu i izvršava namereno.
Evo lekcije i za nas koji ne idemo na Olimpijadu: kada disciplinu u vezi sa bilo kojom aktivnošću sprovodimo iz brižnosti a ne uz porciju zastrašivanja, to je ono što rađa produktivnost i izvrsnost.
Tada svedočimo, kao kod Alise, majstorstvu Slobodnog Deteta - onog koje je dobilo dovoljno ljubavi, osluškivanja, fleksibilnosti, usmeravanja i razumnih granica.
Zato - malo pažljivije, fleksibilnije, razigranije i sa manje imperativa za savršenošću oko te aktivnosti oko kojih se ovih dana mučiš... da isprobamo recept Alise Liju.
Dajmo goriva Odraslom iz radosti, ne iz (samo)kritikovanja i posramljivanja.
~ Jelena Veljković, psiholog
Beleške sa psihoterapije